Kako se i zašto Hrvatska “zacementirala” na 100.000 nezaposlenih?

Kad je krajem svibnja u Hrvatskoj broj nezaposlenih pao i na oko 95 tisuća, iz Vlade su se pohvalili da je stopa nezaposlenosti (5,6 posto) posljednji put tako niska bila 1989. godine, te da posla očito ima za sve koji žele raditi. No, već su lipanj i srpanj donijeli povećanje broja nezaposlenih na više od sto tisuća, pa je prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Hrvatskoj trenutno 106.565 nezaposlenih, čak 11 tisuća više nego krajem svibnja.

U malo više od dva mjeseca broj nezaposlenih porastao je za 11,5 posto, ali zapravo se nije dogodilo ništa što se ne događa na kraju svake školske godine.

I u lipnju i u srpnju na burzu je najviše ljudi došlo iz sustava obrazovanja, ukupno njih 7.166, što je 70 posto ukupnog povećanja broja nezaposlenih u ta dva mjeseca.

Ostali su, pokazuju to statistički podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dolazili iz prerađivačke industrije, trgovine i djelatnosti smještaja i priprema i posluživanja hrane i pića.

Dakle, osim obrazovanja koje redovito svake godine na burzu šalje građane koji su zaposleni na određeno, dok traje školska godina, najvećih »proizvođači« nezaposlenih bile su upravo grane koje su u istim mjesecima najviše i zapošljavale, poput trgovine ili turizma.

Teško do posla

Kad se iz računice makne obrazovanje koje će i dalje prije početka školske godine smanjivati nezaposlenost u Hrvatskoj, a na kraju školske godine će povećavati stopu nezaposlenosti, struktura domaćeg gospodarstva, odnosno radna mjesta koja se nude i profesionalni profil ljudi koji su na burzi, navode na zaključak da se broj nezaposlenih u Hrvatskoj neće značajno mijenjati koliko god se novih radnih mjesta otvorilo u granama koje su posljednjih godina najaktivnije.

Za dio nezaposlenih u tim granama, s obzirom na njihovu struku, ali i godine, teško da će biti posla. Više od petine nezaposlenih posao nema već tri godine i više od četvrtine nezaposlenih starije je od 55 godina.

Nisu svi oni stariji od 55 godina nezaposleni više od tri godine i nisu svi koji nemaju posao više od tri godine stariji od 55 godina, ali te se dvije skupine umnogome preklapaju.

I oni će se teško zaposliti koliko god kuhara, konobara, sobarica, trgovaca ili građevinskih radnika tražili turizam, trgovina i graditeljstvo, grane u kojima je tržište rada najživlje posljednjih godina.

Teško će naći posao primjerice i u zdravstvenoj skrbi u kojoj se u srpnju preko HZZZ-a nudilo najviše poslova. U većini tih slučajeva ti će građani otići s burze kad steknu uvjete za mirovinu.

Što se ostalih tiče, teško da će radniku iz, primjerice Slavonije koji ima posao, makar on bio i na crno, biti privlačan i isplativ posao koji nudi ispodprosječnu plaću na Jadranu, a znači odvojenost od obitelji i povećane troškove života.

Uz to, dio ljudi neće prihvatiti posao sve da se on nudi i na kućnom pragu. Netko zato što nema adekvatnu stručnu spremu, a netko zato što nema potrebu raditi.

Tako primjerice Splitsko-dalmatinska županija, u kojoj su se u lipnju i srpnju nudlili brojni poslovi, u apsolutnim brojkama ima najveći broj nezaposlenih, u srpnju ih je na burzi bilo 16.736, što je čak 16 posto od ukupnog broja nezaposlenih u Hrvatskoj.

U preostalih šest županija u regiji Jadranska Hrvatska, bilo je ukupno dvije tisuće nezaposlenih više nego u Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Socijalni problem

Primjerice, Primorsko-goranska i Istarska županija koje zajedno imaju nešto više stanovnika od Splitsko-dalmatinske, imale su zajedno upola manje nezaposlenih osoba.

Najbolje to pokazuju da turizam, koliko god trenutno Hrvatskoj donosio prihoda i otvarao radnih mjesta, neće riješiti problem nezaposlenih osoba, iako je posao donio izravno u kraj u kojem živi najviše nezaposlenih osoba u Hrvatskoj.

Dio nezaposlenih vjerojatno na neki drugi način ostvaruje prihode od turizma pa radi toga nema ni potrebu raditi u toj djelatnosti, ali velik dio građana Splitsko-dalmatinske županije, koji su nezaposleni s obzirom na svoju stručnu spremu, očito ne mogu pronaći posao u turizmu.

Na primjeru te županije najbolje se vidi zašto će i u ostatku Hrvatske broj nezaposlenih u najboljem slučaju i dalje stagnirati, ako i ne bude jenjavala potražnja za radnicima i padat će uglavnom zbog odlaska ljudi u mirovinu.

Nije to problem koji Hrvatsku muči od jučer, na njega su godinama ukazivali stručnjaci koji se bave tržištem rada, ali ni država ni poduzetništvo nisu uspjeli aktivirati te ljude.

Broj nezaposlenih od oko sto tisuća za Hrvatsku, koja pamti i 400 tisuća nezaposlenih, sigurno nije problem, ali odlazak u mirovinu ljudi koji godinama nisu radili i prije toga su radili slabo plaćene poslove, postaje socijalni problem u budućnosti.