Petak, 3. svibnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

1.300 METARA NAD MOREM

Iz vojne baze na velebitskom vrhu Panos nekad je nadzirano pola priobalja. Danas su ju preuzeli – vjetrovi i poskoci

Autor: Marin Smolčić

13.03.2024. 12:06
Iz vojne baze na velebitskom vrhu Panos nekad je nadzirano pola priobalja. Danas su ju preuzeli – vjetrovi i poskoci

Foto: Marin Smolčić



Velebitski vrh Panos, gotovo 1.300 metara nad morem, nekada je bio baza za vojni nadzor nad gotovo polovicom priobalja i dijela kontinentalne Hrvatske. U toj planini je ‘60-ih godina prošlog stoljeća nadomak Karlobaga sagrađen tad monumentalni radarski sustav koji je preko kote Repetitor iznad Perušića prenosio signal do sela Željava gdje je tih godina izgrađen najveći podzemni aerodrom u Europi, s poletno-sletnim zrakoplovnim pistama koje su danas zarasle u grmlje i protežu se preko državne granice s BiH.


Nebriga


Politička i vojna elita tadašnje države imala je unutar planine Gola Plješivica puni komfor, čak i u slučaju nuklearnog napada. Radarska postaja Panos je nekad na Velebitu nadzirala radarski obzor pa je u djeliću sekunde mogla upozoriti aerodrom u Željavi da je netko ugrozio zračni prostor nad tim dijelom Jadrana.


Baza u Panosu bila je pod izravnom ingerencijom ondašnje 5. armijske oblasti. Tajnovita i skrivena u kamenim liticama, udaljena manje od 30 kilometara od Gospića, uvijek je bila mjesto koje su u širokom luku nekad zaobilazili šumari i planinari. Treba li danas nekome Panos?




Sadašnje stanje objekta i pogled na jadranske otoke danas su pomalo tužni: ruševne zgrade, iščupana stolarija, nestala je sva metalna galanterija – bila bi to slika jedne nebrige koja traje dulje od tri desetljeća. Ljubitelji sekundarnih sirovina potrudili su se za to vrijeme ukrasti čak i kvake sa svih vrata.


Foto Marin Smolčić


Nema niti prozora pa surovi vjetrovi nesmetano šibaju prostorijama, taložeći otpalo lišće iz jeseni od 1991. godine naovamo. Nestala je sva tehnička oprema, radarski uređaji i kablovi. Netko se potrudio i skinuo po pet redova bodljikave žice sa stupova oko ovoga objekta.


Devastirana je glavna zgrada na dvije etaže, garaža, blagovaonica, prostorija s tehničkom opremom, skloništa i tuneli. Panos je nekada imao vlastito ogromno spremište za hvatanje kišnice smješteno u obližnjem kamenjaru.


Ukradeni su kilometri bakrenog kabela za dovod električne energije i telefonske žice. Pod teretom godina, snjegova i nevremena urušili su se krovovi triju najvećih objekata.


Novi stanari


Ravnatelj JU-a Park prirode Velebit je Mario Šaban. Ova ustanova bi trebala imati odgovornost i ingerenciju nad bazom Panos. Teoretski. Dostupne informacije govore suprotno.


– Mi smo se kao ustanova zanimali za budućnost te nekadašnje vojne baze. Iz MORH-a smo dobili informaciju da je ta baza vojno perspektivna i kako će vjerojatno opet biti u funkciji. Naš zadnji kontakt je na tome i završio, kazuje nam ravnatelj Šaban.


Foto Marin Smolčić


Ako je netko u MORH-u ozbiljno računao na Panos, zakasnio je 33 godine. Na poharanom Panosu sada vladaju neki novi stanari. Teren su zauzeli poskoci, puhovi, gušteri, miševi i ostali plahi stvorovi, dok gornje etaže zgrada drže sove.


Nedugo nakon završetka Domovinskog rata Panos su pohodili najhrabriji. Poučeni iskustvima s drugih lokacija, znalo se da je bivša JNA u mnogim napuštenim objektima i okolici iza sebe ostavila minska polja.


Među prvim posjetiteljima Panosa bio je u to vrijeme i jedan lovac koji je aktivirao nagaznu minu (»paštetu«) i ostao bez potkoljenice. Sakupljači metalne galanterije bili su oprezniji pa su tijekom godina redovno krali sekundarne sirovine, ali na sreću nitko nije stradao.


Sudeći po sadašnjoj situaciji i razmjerima uništenja, bazu Panos bi svakako bilo najbolje srušiti i sagraditi novu. Iz nekadašnjih vremena ostala je upotrebljiva samo uska krivudava planinska cesta koja i danas vodi do područja o kojem već dugi niz godina nitko ne skrbi.