Gotovo iskorijenjena bjesnoća opet se širi Europom. Koliki je rizik unosa virusa u Hrvatsku?

Iako je bila gotovo iskorijenjena, bjesnoća je u Europi danas ponovo prisutna. Istraživači francuske agencije za zdravstveni nadzor ANSES pronašli su dva soja virusa bjesnoće koji se širi Ukrajinom, Mađarskom i Slovačkom. Vlasnike pasa u Europi se poziva da cijepe svoje pse protiv bjesnoće jer je riječ o bolesti koja može biti smrtonosna i za ljude. Nakon dugogodišnjeg zatišja, bjesnoća se na tlu EU-a počela pojavljivati u Poljskoj 2021. godine. Lani je u Rumunjskoj potvrđeno više od 100 slučajeva, a zbog zaraze bjesnoćom u toj je zemlji preminuo jedan muškarac. To je prvi takav smrtni slučaj u Europi od 2012. godine. Stručnjaci procjenjuju da do širenja bjesnoće dolazi zbog rata u Ukrajini, koji je smanjio procijepljenost pasa.

Cijepljenje obvezno

Kako bi spriječila povratak bjesnoće, Hrvatska redovito provodi oralnu vakcinaciju lisica, i to dvaput godišnje polaganjem mamaca iz zrakoplova na cijelom teritoriju, osim na jadranskim otocima. Posljednji slučaj bjesnoće kod životinja u Hrvatskoj zabilježen je prije više od deset godina, 2014. godine, a zahvaljujući provedbi oralne vakcinacije lisica od 2011. godine do danas, Europska je komisija Hrvatskoj dodijelila status zemlje bez bjesnoće. Prema podacima koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), zadnji slučaj autohtone humane bjesnoće kod ljudi u Hrvatskoj dokumentiran je 1964. godine, a 1989. i 1995. godine imali smo po jedan slučaj importirane bjesnoće koju su imale osobe koje su se zarazile izvan Hrvatske, a oboljele su u vrijeme boravka u Hrvatskoj.

Na pitanje o tome koliki rizik za nas predstavlja pojava bjesnoće među životinjama u susjednim zemljama, epidemiolozi HZJZ-a kažu nam kako takav rizik svakako postoji, ali i kako se on može uvelike umanjiti cijepljenjem životinja.

– Sve dok se sustavno provodi cijepljenje divljih životinja mamcima te cijepljenje kućnih ljubimaca, rizik unosa virusa u Hrvatsku je nizak, a samim time je nizak i rizik prijenosa bolesti na domaće životinje i ljude, kažu u HZJZ-u.

Prema hrvatskim propisima, vlasnici kućnih ljubimaca trebaju redovito cijepiti svoje ljubimce protiv bjesnoće, a veterinari su dužni upozoriti ih na to. Širenje bjesnoće među psima i mačkama, jer ozljede od tih životinja su najčešće, uspješno se sprečava cijepljenjem te zbrinjavanjem lutalica. Zakonska obveza je da se svi psi stariji od tri mjeseca cijepe jedan put godišnje protiv bjesnoće, najkasnije do 31. ožujka u kalendarskoj godini. Za ostale domaće životinje ne postoji zakonska obaveza cijepljenja protiv bjesnoće, ali je to također preporučljivo.

Duga inkubacija

Bjesnoća je jedina zarazna bolest koja ima veliki raspon inkubacije. Ona traje najčešće dva do osam tjedana, što ovisi o količini virusa i lokalizaciji ozljede. Tako ugriz za glavu i vrat može imati inkubaciju do 30 dana, a za nogu 90 dana i dulje. Najduža opisana inkubacija trajala je dvije godine. Početni simptomi bjesnoće su temperatura, bolovi ili trnci na mjestu ozljede. Kako se virus širi kroz središnji živčani sustav, razvija se progresivna upala mozga i leđne moždine. Može se javiti dezorijentiranost, konfuzija, agresivno ponašanje, halucinacije i epileptički napadi. Prepoznatljivi simptom bolesti je hidrofobija ili strah od vode pri pokušaju pijenja vode, kasnije i pri samom pogledu na tekućinu. Klinička slika »pjena na ustima« nastaje kombinacijom pojačanog lučenja sline i otežanog gutanja. Kad se razviju simptomi bolesti, bjesnoća je uvijek smrtonosna i nema specifičnog lijeka kojim se može liječiti.

Kod ugriza neke životinje, psa, mačke ili lisice, ugriznu ranu prvo treba dobro isprati sapunom i vodom pod mlazom tekuće vode da bi se s mjesta ugriza što učinkovitije odstranili slina i sekret. Zatim se treba javiti obiteljskom liječniku ili na hitnu medicinsku pomoć gdje će se rana obraditi i dezinficirati. Tamo će se provesti zaštita protiv tetanusa i eventualno propisati antibiotska terapija radi sprečavanja sekundarne infekcije rane. Epidemiolog u antirabičnoj ambulanti ispitat će okolnosti koje su dovele do ugriza i odlučiti treba li pacijent biti cijepljen protiv bjesnoće i hoće li primiti imunoglobuline protiv bjesnoće.

Dnevno oboli i umre 150 ljudi

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje u svijetu od bjesnoće oboli i umre više od 50.000 ljudi, ili 150 ljudi dnevno. Registrirana je na svim kontinentima osim Antarktike, dok je većina oboljelih lokalizirana u Africi i Aziji.