Don Roko Kaštelan bio gost u Nedjeljom u 2: Ovisnost me uništila i onda sam spoznao Boga

– Biti svećenik je ujedno lijepo i teško. Općenito je teško davati život za druge, a ljudi to od svećenika očekuju. Ljudi smo i nekada dođemo u situaciju kada više ne možemo, ne može dati ono što ljudi očekuju i zatim se javlja težina. Ljudski problemi i ljudska stvarnost nas opterete. U nama žele vidjeti Boga, nekada možemo to učiniti, nekada ne možemo jer smo i mi ljudi. Ali Bog radi kroz nas tako da nas odmori i daje nam snage za dalje, rekao je don Roko.

Na utakmice Hajduka je počeo ići još kao dijete. U to vrijeme s ocem i stricem, a poslije, u prvom razredu srednje škole, i samostalno.

– Tražio sam sigurnost, htio sam pripadati negdje. Još u sedmom razredu mi je dijagnosticiran opsesivno-kompulzivni poremećaj. Sva ta bol i svi problemi koji su me mučili su rezultirali time da psihički potpuno potonem. Osim toga, djelomični sam daltonist tako da nisam mogao odabrati bilo koju srednju školu. Kamo god bih krenuo, život bi me udario i vratio natrag, ispričao je.

Kada je upisao prvi razred srednje škole, probao je marihuanu. Sve je počelo kao eksperimentiranje, no zatim je postalo ozbiljan problem. Najgore je bilo, kaže, kada se počeo drogirati sam. Tada je shvatio da to nije igra, već ovisnost.

U dobi od 18 godina, kada je već završio srednju školu, dobio je temperaturu. Nakon dva dana je završio u bolnici. Uspostavilo se da boluje od maligne bolesti – Hodgkinov limfom. Liječenje je trajalo sedam mjeseci, a nakon toga je počeo živjeti još gorim načinom života.

– Tada sam shvatio koliko smo krhki, da ne možemo računati na budućnost, pa sam počeo živjeti iz dana u dan, a to je vuklo loše stvari, prisjetio se.

U tom mračnom razdoblju obilježenom ovisnošću, Roko je bio depresivan i gotovo uvijek pod utjecajem alkohola ili droge. Čak ni njegovi prijatelji nisu znali kako da mu pomognu. Međutim, jedan je prijatelj nagovorio Roka da otiđu u crkvu.

Roko ga je poslušao, odlazio je na zajednice, ali tada nije osjetio promjenu. Ona se dogodila nakon nekoliko tjedana, na jednom od susreta zajednice.

– Očito je Bogu trebalo vremena da me slomi u jednom trenutku, da mi pokaže istinu o meni. To se dogodilo na susretu zajednice. Tada sam odlučio da više neću ništa uzimati i tako je bilo. Kada sam se vratio kući, odlučio sam sve eliminirati. Počeo sam čitati Bibliju, bio sam oduševljen njome. U društvu sam postao nitko i ništa, ali spoznao sam Boga, rekao je.

Danas don Roko radi s raznim ljudima koji su se našli u velikim životnim problemima; ovisnicima, kockarima, pa čak i zatvorenicima.

– Sve problema na koje naiđem sada rješavam s Bogom. Nakon ludila od dana, najdraže mi je otići sam u katedralu, plakati Bogu, donositi mu svoje i tuđe probleme koje on riješi, zaključio je don Roko.