BIZARNO Vlasniku mini farme zabranili držanje magaraca

Ne znamo, ako ga uopće ima, neki službeni, na temelju latinskog jezika složeni izraz što bi definirao “strah od magaraca”, ali upravo je to, ili možda općenita odbojnost prema domaćim životinjama, razlog protjerivanja mini farme magaraca s Porozine, kako je poznato jednog od najznačajnijih jadranskih trajektnih pristaništa.

Vlasnik mini farme, mada je i to pretjerani naziv za skup od pet magarčića, inače ribar Darko Gržić, koji desetljećima živi na Porozini dobio je nedavno od strane creskih komunalnih redara ponovljenu naredbu da njegovim magarcima u “turističkom naselju” nije mjesto. Uistinu čudna formulacija s obzirom da Darko magarce uzgaja godinama, da su u ograđenom prostoru površine nekoliko tisuća “kvadrata”, da se nikom ne nalaze ispred kuće i da generalno, svima koji ih vide izazivaju silne simpatije pa i oduševljenje, nikako ne razlog za prosvjedovanje ili želju za njihovim micanjem. No, ipak postoji iznimka, na žalost, jer jedna je osoba s Porozine, poznata komunalnim redarstvu, u nekoliko navrata reagirala i na kraju ishodovala izgon magaraca. S obzirom da, opet na žalost, postoji zakonska odredba prema kojoj takvom obliku uzgoja domaćih životinja ili peradi nije mjesto u “turističkom naselju”, Darko je magarce morao dati na udomljavanje kako ne bi bili – likvidirani po kratkom postupku. Zaklani.

Da, nisu u ovoj priči ni najmanje kriv Grad Cres ili njegovo komunalno redarstvo jer morali su postupiti po pritužbi njima poznate neimenovane osobe, ali jeste poprilično nakaradni – zakon. S jedne strane imamo nedavno prihvaćeni novi, rigorozni zakon o kažnjavanju osoba koje zlostavljaju životinje pri čemu je naglasak na kućnim ljubimcima. S razlogom i neka je. Ali – zar nije protjerivanje magaraca s Porozine također zlostavljanje životinja? Onima koji ne znaju – Porozina ima svega 12 stalnih stanovnika i po prilici šest do osam mjeseci godišnje skoro je pusto naselje. Ljeti u njoj dominiraju vlasnici kuća za odmor i ponešto klasičnih turista. Kojima magarci, uzgajani na maksimalno kulturan i civilizirani način, paženi maženi, mogu predstavljati samo atrakciju, dodir s otočnim iskonom, a sigurno izazivaju i simpatije te želju za “selfijima”, nikao ne strah, gadljivost ili neku treću negativnu emociju.

U svim postavkama razvoja gospodarstva se zalažemo za održivost, posebno onu povezanu s turizmom, za vraćanje iskonu, tradiciji, svim onim elementima od kojih je satkana i povijest Cresa. Otoka na kojem su upravo domaće životinje, ovce prije svih ali svakako i magarci, odgojili, odškolovali, omogućili pristojan ili barem elementarni standard generacijama i generacijama svojih stanovnika.

Danas, na nikad pustijem Cresu koji živi u stalnom teroru divljih svinja, otok u čijim naseljima, pa tako u “turističkoj Porozini”, sasvim bezbrižno šeću srne i srndaći pa i odrasli jeleni lopatari danas više nema mjesta za – pet magarčića! Iako je predizborna kampanja u punom jeku, ni od koga nismo mogli čuti priču, želju stav ili program koji bi popularizirao uzgoj domaćih životinja pa tako uvažio i problem porozinskih magaraca. Čemu kad su “važnije” salve međusobnih uvreda ili rasprave o davno nestalim totalitarizmima.

Vratite Darku pravo da na Porozini uzgaja magarce! To bi trebala biti parola, misao i proces koji je u svakom slučaju blagotvoran za se nas i naše potomke.

PIŠE: EDI PRODAN