»Generacija Z« na maturi

Ovih dana čitam i slušam o tome kako je državna matura bila teška, kako se preko 3.000 maturanata žalilo na rezultate te kako su učenici postigli najgore rezultate ikada.
Tko je tome kriv? Školski sustav, društvo, roditelji ili sami maturanti? Najvjerojatnije svi skupa.
I kad je moja generacija završavala gimnaziju, školski sustav je bio u komi, država je bila u postratnom razdoblju, dakle i društvo, kao i gospodarska klima koja je bila gora od ove danas, roditelji su još uvijek bili istraumatizirani od rata, mnogi bez posla, s plaćama tek nekoliko stotina maraka, morali su se boriti i raditi po dva posla da bi nas školovali. Mi, kao maturanti morali smo izaći na državnu maturu na kojoj smo polagali slične predmete kao i ovi danas. Imali smo matematiku, hrvatski, engleski, te određene predmete po izboru. Iz hrvatskog jezika smo pisali i zadaću te smo usmeno odgovarali gradivo koje smo kroz školu obrađivali na, pretpostavljam, sličan način kao i ovi danas. Uz sve to morali smo napisati i seminarski rad iz odabranog predmeta te ga usmeno izložiti i obraniti pred komisijom. I tada je matura trajala nekoliko dana, a da stvar bude bolja, mjesec dana nakon mature imali smo i prijemne ispite! Zamislite to?!
Jesmo li se žalili na rezultate? Nismo. Jesu li nas za rukicu na maturu vodili mama i tata? Nisu. Jesu li nas za rukicu vodili u strani grad kako bismo izašli na prijemni? Nisu, već smo sve to odradili sami. Zašto? Zato jer smo bili punoljetni i dovoljno sposobni da to sami odradimo! Zato jer nas kasnije u životu nitko ne vodi za ruku i ne izlazi na ispite na fakultetu s nama. Zato jer nitko umjesto nas ne traži poslove i ne razgovara s budućim šefom.
Mnogi kažu da je ovo nova »generacija Z«, drugačija od svih prethodnih zbog novih tehnologija koje su implementirne u živote. E, pa mi smo bili prva generacija koja je imala mobitele u vremenu kad smo završavali srednju školu i unatoč tome, uspjeli smo završiti.
Zato dragi maturanti i oni koji ćete to biti, kako bi rekli Amerikanci »Suck it up«, i poslužite se dobrim starim receptom: zagrijte stolice, naučite i onda vam nitko drugi neće biti kriv. Život vam ništa ne nudi na pladnju nego se treba dobro naraditi da bi se nešto ostvarilo, a ako vas kroz život vode za ruku, onda nikad ništa nećete postići. Teško za priznati, ali istinito…