FILM Bruški martirij, dokumentarac koji je osvojio srca zadarske publike

Bruška, selo u zadarskom zaleđu, nosi svoj martirij – patnju, muku, stradanje za ognjište, dom, domovinu, vjeru… Kroz prošlost  ispisane su bruške stranice tim krvavim slovima. I to je prepoznao redatelj Luka Klapan snimivši vrlo zanimljiv dokumentarni film – Bruški  martirij koji govori o mučkom ubojstvu desetero žitelja zaseoka Gornji  Marinovići jedne prosinačke noći, 1991. u jeku Domovinskoga rata.  Premijera je filma održana u prepunoj dvorani Kneževe palače u Zadru  nakon dvadeset sedam godina, 21. prosinca 2018. Teško je povjerovati  da od toga stravičnoga pokolja, u kojemu su stradali podjednako  muškarci i žene na pragovima svojih domova, pa do dana današnjega  službeno zakonodvstvo nije pronašlo i osudilo počinitelje.
Film je dočekan i ispraćen burnim pljeskom gledatelja s posebnom  zahvalom redatelju Klapanu što je te mučne događaje ovjekovječio, dokumentirao i predstavio široj javnosti.

Zbilja martirija
Doista, Bruška ima svoj martirij, svoju zbilju koja već u prvim kadrovima filma teče od prikaza pitoresknoga krajobraza obilježena maslinicima i pokojim vinogradom, listopadnim raslinjem i surovim kršem.  Da bi kadrovi prelazili na vrijedne i radišne ljude koji u kućnoj radinosti stvaraju, potom na vjetroelektrane koje su omeđile sjeverni i istočni  dio bruškoga krajobraza sve do svjedočanstava skromnih, jednostavnih, ali istinoljubivih ljudi koji su preživjeli pokolj u Bruškoj te prosinačke noći.
Sadržaj je filma tematski zanimljiv, uzbudljiv, intrigantan, pobuđuje  interes gledatelja. Prodire duboko u njihove emocije te tako dobiva  svoje vjerne gledatelje. Radnja je ujednačena, odmjerena, znalački postavljena. Za razvoj radnje ključan je odnos svjedoka prema stradalnicima. Kadrovi su snimani iz različitih kutova, a objekti s različitih  udaljenosti. Plan snimanja djeluje vrlo efektno, posebice krupni i detalj  plan snimanja iskaza svjedoka.
Nadasve su umjetnički vrijedni i dirljivi kadrovi u kojima susjedi –  sumještani, prijatelji, preživjeli članovi obitelji, iskazuju svjedočnstva o  mučkom stradanju desetorice žitelja u ratnom vihoru. Upečatljiv je  njihov govor koji snažno, jezgrovito s malo riječi, otkriva svu tu tragediju koja se dogodila nedužnom čovjeku. Više od riječi u filmu progovaraju  kadrovi lica svjedoka snažno otrivajući njihove emocije. Kadrove,  koji ne donose svjedočanstva ljudi, odmjereno prati jasan  govor filmskoga naratora koji potiskuje uporabu glazbe kao filmskoga sredstva.  Tek ponegdje tonsku stranu čine poneki zvuk i šum – glasanje pijetla i  slično. Film je u većoj mjeri sniman u vanjskom prostoru, u zimsko doba kako i priliči surovoj priči o tragičnoj ljudskoj sudbini, dok su kadrovi unutarnjega prostora rjeđi.

Postignuti visoki ciljevi
Autor je, zadavši sebi visoke ciljeve, odgovorio na sva pitanja koja  film pred sebe kao umjetničko sredstvo postavlja. Njegova je kritičnost  vezana uz tvorilačku maštovitost umjetnika, djelo promatra sa stajališta  svojih namjera i zamišljenih mogućnosti što mu sveudilj iskrsavaju.   Dokumentarni film Bruški martirij ispunio je visoka očekivanja te otvorio razmišljanje o mnogim životnim pitanjima; pitanje odgovornosti,  brige o stradalnicima i preživjelim, požrtvovnosti, zajedništvu,  općeljudskom dobru… Te se pitamo kad će tome kraju i preživjelim članovima nastradalih obitelji biti vraćeno dostojanstvo življenja.
Sve pohvale autoru, prepoznao je općeljudsku i eduktivnu svrhu dokumantarnoga filma. Film bi bilo korisno uvrstiti i u školske programe  kao svjedočanstvo mlađim naraštajima o ratnim strahotama.(Jasna PANDŽIĆ)