Duhovna priprava za škabrnjski “Dan sjećanja”

Svečano smo ušli u svetište i obišli zavjet oko “Crne Gospe”. Potom smo krenuli na molitvu križnoga puta “Škabrnja na križnom putu” koji govori o patnjama i tragediji Škabrnje od 18. studenoga 1991. To je bila duhovna priprava za obilježavanje “Dana sjećanja” koji će biti 17. i 18. studenoga u župi Škabrnja, priča don Boris

Marija Bistrica, najpoznatije hrvatsko marijansko svetište i Stepinčevo svetište u Zagrebu, bila su odredišta jednodnevnog hodočašća muškaraca iz Škabrnje, u organizaciji župnika don Borisa Pedića i sestara “Dobrog Pastira” koje pastoralno djeluju u župi Škabrnja. Hodočašću se odazvalo 55 momaka i muževa koji su išli jednom cilju – Majci i Njezinu Sinu. Svi su išli prema Mariji Bistrici po bistru vodu koja pere srca i obnavlja vjeru, nadu i ljubav da bi u povratku s puno ljubavi obišli zagrebačku katedralu u kojoj je odar Bl. Alojzija Stepinca.
U rano jutro dupkom pun autobus iz Škabrnje je krenuo prema pitomoj dolini Hrvatskog zagorja u Mariju Bistricu, u kojoj hrvatski narod s posebnim žarom štuje lik Majke Božje i odavna je s ljubavlju naziva kraljicom Hrvata, dok su hodočasnici srca razdragana, upravljali svoju jutarnju molitvu Ocu koji ih je povezao u srdačnom druženju. Svatko je nosio svoje želje, potrebe i zahvale, i čula se pjesma.
U planu je bilo sudjelovati na svetoj misi u Mariji Bistrici, ali se zbog manjeg kvara na autobusu nije uspjelo stići na vrijeme.
– Nakon ručka svečano smo ušli u svetište i obišli zavjet oko “Crne Gospe”. Potom smo krenuli na molitvu križnoga puta “Škabrnja na križnom putu” koji govori o patnjama i tragediji Škabrnje od 18. studenoga 1991. To je bila duhovna priprava na obilježavanje “Dana sjećanja” koji će biti 17. i 18. studenoga u župi Škabrnja, govori don Boris.
Pobožnost križnog puta bijaše hod mnoštva za Isusom patnikom kojemu su Škabrnjani prikazivali sve što jesu i za što žive. Bijaše to životni križni put u kojemu su obuhvaćene namjere i potrebe svih životnih dobi, teškoće različitih zvanja i zanimanja, križni put svakoga koji se slio u rijeku molitelja bistričkoga brežuljka, noseći preporuke onih koji nisu mogli biti dionici njihove radosti. Naime, ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Poljacima Čenstohova, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je to životopisna Marija Bistrica. Štovanje Majke Božje Bistričke počinje u 15. stoljeću kada tamni kip Gospe postaje poznat po svojim čudotvornim moćima. Svetište je poprište najvećih i najvažnijih crkvenih slavlja, a svake ga godine posjećuje između 500 i 800 tisuća hodočasnika.
– Izmolivši križni put uputili smo se u Zagreb. Pred katedralom nas je dočekao katedralni župnik i postulator kauze Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja te nas je upoznao sa znamenitostima katedrale i sa samim Stepinčevim svetištem, reći će don Boris.
Radosni i zahvalni Gospodinu za sve što im je podario toga dana, ispunjeni ljepotom zajedništva, odmorenih duša i tijela, krenuli su polako put Škabrnje.