Domaće gospodarstvo sve ovisnije o uvozu radnika. Da nema stranaca, stala bi privreda veličine istarske

Samo Grad Zagreb i dvije županije u Hrvatskoj, Primorsko-goranska i Splitsko-dalmatinska, imaju veći broj zaposlenih od ukupnog broja stranaca koji rade u Hrvatskoj, a ako se broj stranih radnika nastavi povećavati sadašnjim tempom, uskoro će biti veći i od broja ljudi koji rade u PGŽ-u. Službenih brojki o tome koliko je stranaca, od onih koji su dobili radne dozvole, trenutno zaposleno u Hrvatskoj, odnosno koliko ih je među osiguranicima koji plaćaju mirovinske doprinose, a čije podatke vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nema, ali prema procjenama Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, među hrvatskim osiguranicima je i nešto više od 95 tisuća stranih radnika.

Menadžerski poslovi

Broj stranaca koji su osiguranici u Hrvatskoj, odnosno onih koji plaćaju mirovinske doprinose, veći je od broja osiguranika u 18 hrvatskih županija. Broj zaposlenih stranaca u Hrvatskoj veći je za nekoliko tisuća od broja osiguranika, odnosno zaposlenih po svim osnovama, čak i u dvije gospodarski jake županije – Istarskoj i Zagrebačkoj, a gotovo se izjednačio s brojem građana Hrvatske koji su prijavljeni na burzu rada.

Čak tri županije, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska i Požeško-slavonska imaju, prema popisu stanovništva, manji broj stanovnika nego što je u Hrvatskoj zaposleno stranaca. Kad bi svi strani radnici u Hrvatskoj živjeli u istoj županiji, ona bi bila, barem prema popisu stanovništva iz 2021. godine, veličine Šibensko-kninske županije. Sve to najbolje govori o tome koliko je domaće gospodarstvo, posebice uslužne djelatnosti i graditeljstvo, ovisno o strancima, a kad bi oni prestali raditi na jedan dan, to bi bilo kao da stane gospodarstvo cijele Istarske županije. Oko osam tisuća je stranih osiguranika državljana zemalja europskog gospodarskog prostora, što uključuje, osim članica EU-a, i Norvešku, Lihtenštajn i Island. U te skupinu spadaju još i radnici iz Švicarske. U ovu skupinu u velikom broju spadaju menadžeri ili drugi visokopozicionirani zaposlenici koju u Hrvatsku dolaze iz matičnih tvrtki koje su kupile poduzeća u Hrvatskoj ili su osnovale podružnice. Preostalih oko 87 tisuća stranih osiguranika u Hrvatskoj su državljani trećih zemalja, a još uvijek dominiraju oni iz susjednih država koje nisu članice EU-a, ali u posljednjih nekoliko godina struktura stranih radnika se značajno mijenja i hrvatski gospodarstvenici sve dalje posežu za radnom snagom. Procjene kažu da mirovinski staž u Hrvatskoj skuplja najviše državljana Bosne i Hercegovine, njih oko 28 tisuća.

Niske plaće

Usporedba sa službenim podacima broja osiguranika za travanj kaže da je broj državljana BiH koji rade u Hrvatskoj dvostruko veći od broja zaposlenih u Ličko-senjskoj županiji, ali i da je veći od broja zaposlenih u još dvije županije, Virovitičko-podravskoj i Požeško-slavonskoj. Na drugom mjestu su radnici iz Srbije kojih je oko 12,7 tisuća. Na trećem mjestu su se i prema prijavi u mirovinsko osiguranje učvrstili državljani Nepala kojih je oko sedam tisuća.

Iako je u odnosu na ukupan broj osiguranika u Hrvatskoj trenutno nešto više od pet posto stranih radnika, kad se iz tog broja izuzmu oni koji rade za državu ili lokalne vlasti te tvrtke čiji su vlasnici država i lokalne vlasti taj udio se povećava na oko osam posto i samo će rasti. Pri tome Hrvatska nema ozbiljan plan za integraciju tih ljudi, ne vodi zasad ni zasebne statistike o tome koliko ih je među ukupnim brojem osiguranika niti među novozaposlenima, odnosno za koga gospodarstvo kreira nova radna mjesta.

Godinama su u Hrvatskoj strani radnici bili uglavnom oni iz država koje su nastale raspadom bivše Jugoslavije, odnosno ljudi koji su nekada bili dio istog političkog, ekonomskog i društvenog prostora, pa se njihova integracija događala sama od sebe. Oni su i sada najbrojniji među stranim radnicima, ali njihova dominacija slabi.

Kao da i sama država računa na to da će stranci, kao i njezini državljani, kad im se pruži prilika otići tamo gdje se nude bolje uvjeti, a na njihovo mjesto privremeno će doći drugi. Usporedba plaća u sektoru graditeljstva, hotelijerstva i ugostiteljstva pokazuje da Hrvatska nije konkurentna državama članicama EU-a koje s nalaze u njezinoj blizini i mogu biti ciljane destinacije za radnike koji su već stigli u Hrvatsku. Tako je, prema podacima Eurostata, bruto satnica građevinskog radnika, ona koja uključuje i davanja državi, u Hrvatskoj lani bila 11 eura, dok je u susjednoj Sloveniji bila 75 posto veća, odnosno 18,3 eura. Onima koji su bili spremni potražiti posao u Austriji nudila se satnica od 38,5 eura, a u Italiji 14,9 eura. U hotelijerstvu i ugostiteljstvu Hrvatska je satnica bila 9,6 eura, u Sloveniji 22,7 eura, u Austriji 22,5, a u Italiji 18,7 eura.

Onima koji su ostavili svoje domove da bi došli raditi u Hrvatsku neće biti teško, ako im se ukaže prilika, prevaliti još nekoliko stotina kilometra da bi se zaposlili na tržištima koja nude puno bolje uvjete i veće plaće.