Dešpalj: Kada dođem u Zadar moje srce drugačije kuca

Sve počasti su više stvar starosti nego velikih zasluga. Iako sam se isprva opirao odluci da budem Akademijin potpredsjednik, to mi nije uspjelo – Pavle Dešpalj

U povodu  proslave “Dana kršćanske  kulture” gost je kulturne  manifestacije nazvane  “Večer u knjižari” koja se  otprilike jednom mjesečno održava u knjižari  “Verbum” u srijedu navečer bio akademik Pavle  Dešpalj, dirigent, kompozitor i glazbeni pedagog.  Susret je izvrsno vodila  Ines Grbić.
Pavle Dešpalj proveo je  cijeli svoj radni vijek s  glazbom. Počasni je šef dirigent orkestara Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a,  Hrvatskoga komornog orkestra, Varaždinskoga komornog orkestra i Zadarskoga komornog orkestra.  Uz to je i počasni član  HDGU-a, kao i počasni  građanin Daytona Beacha, profesor emeritus Tokijskog nacionalnog  sveučilišta i profesor Muzičke akademije u Zagrebu, te član HAZU-a.
Mnogo pametnih ljudi
Na pitanje zaželili li se  Zadra akademik Dešpalj  je odgovorio:
– Kada dođem u Zadar  moje srce drugačije kuca,  osjećam se potpuno drugačije nego li bilo gdje na  svijetu.
O funkciji potpredsjednika HAZU-a koju je obnašao u razdoblju od  2004. do 2010. godine kao  i o brojnim počastima koja je dobio Dešpalj je kazao:
– Sve počasti su više  stvar starosti nego velikih  zasluga. Iako sam se isprva opirao odluci da budem Akademijin potpredsjednik, to mi nije uspjelo.  U tih sam sedam godina  koliko sam bio na toj funkciji upoznao mnogo pametnih ljudi koji su radili  za dobrobit te institucije i  ove zemlje.
O postavljanju umjetničkih i profesionalnih  standarda dirigiranja, što  je navedeno u obrazloženju prilikom dodjele  nagrade Porin za životno  djelo akademik Dešpalj je  kazao kako nije postavio  standarde koji do tada u  svijetu nisu postojali, te  da se samo trudio održati  visoke standarde koje su  drugi veliki hrvatski dirigenti prije njega postavili.
Dva puta izbacio  glazbenika iz orkestra
– Sa svakim se orkestrom trudim izvući maksimum želeći od njih napraviti najbolje što se  može. O odnosu dirigenta  i orkestra valja kazati kako ih ima koliko i dirigenata. Nastojao sam biti  human, ne imati tiranski  pristup, a takvih uistinu  ima. Želio sam da svaki  orkestar shvati da je ono  što tražim važno i da ću  inzistirati da se to postigne u muziciranju. Nisu  ni muzičari anđeli, znate i  njih ima svakakvih. Ja  sam nastojao od njih izvlačiti i dobivati maksimum. Samo sam dva puta  u svojoj dugogodišnjoj karijeri izbacio glazbenika iz  orkestra što i nije loš prosjek, našalivši se, istaknuo je Dešpalj te dodao:
– Dirigiranje je jedan od  načina interpretacije glazbe. Moja glavna ljubav u  glazbi bila je kompozicija,  a njoj me privukao moj  dragi profesor i učitelj  Stjepan Šulek. Vodio sam  brojne orkestre, ali onaj iz  Novosibirska će zauvijek  ostati u mom sjećanju.  Pamtit ću ga kao boljeg i  od čuvene Moskovske filharmonije.