Borut Gatara: Za korak naprijed treba vremena

Za razvoj kvalitetne generacije vaterpolista, uz uvjete koje ćemo napokon dobiti, potrebno je minimalno šest do osam godina – tvrdi Gatara
oči početka sezone u Drugoj ligi koja počinje 12. srpnja, vaterpolisti Zadra 1952 pripremaju se za napore i iskušenja koja ih očekuju. Borut Gatara, kapetan prve momčad, o sezoni koja uskoro kreće kaže:
– Druga liga je podijeljena u dvije skupine, sjevernu i južnu. Zadar je u sjevernoj skupini u kojoj su još i Brodograditelj (Betina), Kruna (Osijek), Crikvenica, Jadran (Kostrena), Opatija i Zagreb. Prvaci dviju skupina razigravaju za ulaz u Prvu B ligu. Naša momčad je sastavljena uglavnom od domaćih igrača (seniori, juniori) te nekoliko igrača s prvoligaškim iskustvom sa strane koji su odlučili pomoći Zadru u borbi za što bolji plasman. To su Andro Franičević, bivši igrač splitskog Jadrana sada u grčkom Vougliameniju, sidrun Goran Tomašević iz Jadrana, Šime Brzić koji igra u Francuskoj, Ivor Eškinja iz Šibenika te povratnik vratar Željko Olujić.
Jesu li ambicije Zadra konačno povećane s obzirom da se primaknulo dugo očekivano otvaranje bazena na Višnjiku?
– Sigurno da će otvaranjem bazena na Višnjiku biti drukčija situacija u svim vodenim sportovima, a ne samo vaterpolu. Svi mi dobit ćemo uvjete za rad kakvi su nam bili potrebni. Pod time mislim prvenstveno na mogućnost treniranja tijekom cijele godine, a ne samo ljetnim mjesecima. Bazen će olakšati i selekciju mlađeg kadra te će doprinijeti popularizaciji vaterpola. No, ambicije kluba su, nažalost, uvijek usko povezane s financijama tako da puno ovisi o tom segmentu.
Kakva je perspektiva u mlađim kategorijama?
– Istaknuo bih generaciju 1995./96. godište koja odskače od svih. Naša perspektiva je i Aleksandar Rajić (1993.) koji bi pravim radom mogao stići do velikih klubova, pa i reprezentacije. Za razvoj kvalitetne generacije vaterpolista, uz uvjete koje ćemo napokon dobiti, potrebno je minimalno šest do osam godina. Tek tada mogli bismo biti na visokoj razini. Najveći nam problem u tom smislu predstavlja činjenica da nam se u Školu vaterpola upisuju djeca koja nisu dobri plivači i tako uz vaterpolske vještine treba ih dodatno podučavati i samoj tehnici plivanja. Roditeljima je nekad to jako teško objasniti da bi im dijete trebalo prvo ići u Školu plivanja, a tek onda početi s vaterpolom.
Druga liga je financijski zahtjevno natjecanje s nekoliko dalekih putovanja za ovaj rang natjecanja.
– S financijama ide teško, ali valjda će se naći već neki model. Grad nam godišnje iz proračuna izdvoji 200.000 kuna, nešto se prikupi od članarina, a pronađe se i neka mala donacija rijetkih sponzora.

Klupski entuzijasti
Gatara je želio spomenuti i nekolicinu, kako kaže klupskih dušobrižnika, bez kojih klub praktički ne bi ni postojalo.
– Tu prije svih mislim na Gorana Jovančevića koji je klupska “Katica za sve”, zatim Ivu Radetića, Dražena Adžića, Damira Bašića (trener mlađih kategorija), Dražena Grgurovića, predsjednika dr. Antuna Zorana Savića, potpredsjednika. Dok je ovakvih entuzijasta i zaljubljenika u vaterpolo nema straha za naš klub.