BORNA PEHAR: “Glazba me ispunjava, šteta što se u Zadru ne može živjeti od jazza”

Mladi 22-godišnji pijanist iz Zadra Borna Pehar jedan je od nominiranih za nagradu Večernjakova domovnica 2020. – izbor najpopularnijih Hrvata u iseljeništvu, u kategoriji glazbe. Nagradu je odnio također mladi pijanist, Hrvoje Jugović, a Pehar je došao u najuži izbor. Mladi zadarski pijanist, koji je inače na trećoj godini jazza na Glazbenom konzervatoriju u Klagenfurtu, primio nas je jučer u konobi ispred obiteljske kuće na Petrićima u kojoj njegov otac, zadarski glazbenik Tomislav Pehar, ima studio Music For Life.

Klavir u dalmatinskoj konobi
Nesvakidašnji prizor – klavir u dalmatinskoj konobi, odmah otkriva da se radi o svestranoj glazbenoj obitelji.
Pjesma je, kaže Borna, kod njih obavezna, pogotovo nakon nedjeljnog ručka ili za blagdane.
– Obično djed započne, pa ga tata počne pratiti na klaviru, govori Borna.
Djed mu je, inače, Ivan Pehar, koji je bio dugogodišnji ravnatelj Gradske knjižnice Zadar, sada u mirovini.
I mama je, kaže Borna, melodična, sestra Marija je bila državna prvakinja u baletu, a brat Šimun je u košarci. A baka je ta koja je prva saznala da je njihov Borna nominiran za Večernjakovu domovnicu.
– Nisam ni znao da sam nominiran, to je pročitao jedan rođak koji živi vani i javio babi. I dalje ne znam tko me nominirao, pa, eto, ako čita ovo, zahvaljujem mu. Pretpostavljam da su me nominirali nakon što sam u listopadu sudjelovao na Natjecanju mladih glazbenih umjetnika Papandopulo gdje sam s kolegama s Konzervatorija osvojio drugo mjesto, govori Borna.
Dodjela nagrada Večernjakova domovnica je bila krajem drugog mjeseca u Bad Homburgu kraj Frankfurta, ali nije bio u mogućnosti otići na dodjelu.
Osmo hrvatsko natjecanje mladih glazbenih umjetnika Papandopulo, održano u listopadu u Zagrebu, bilo je odlično iskustvo za Bornu Pehara.
– To je možda i jedino natjecanje u Hrvatskoj na tako visokom nivou, održava se u Hrvatskom glazbenom zavodu. Održava se u tri kruga, mi smo prošli u drugi krug, koji je na kraju bio i finale i osvojili smo drugo mjesto. Razveselila nas je i novčana nagrada od 10.000 kuna, a i da se malo ovdje čuje za nas, govori Borna.
Na Papandopulu je nastupio s Borna Pehar triom, kojeg uz njega čine kolege s Konzervatorija, Slovenci Janez Krevel na kontrabasu i Pavel Čebašek na bubnjevima. Kaže kako su imali nekoliko zajedničkih svirki u Klagenfurtu, ali za ovo natjecanje su se baš posebno pripremali.

U Klagenfurtu studira na odsjeku za jazz
O razini natjecanja govore i imena ljudi iz ocjenjivačkog žirija, a to su David Gazarov, Lela Kaplović, Saša Nestorović, Neven Frangeš, Mario Mavrin i Primož Grašić.
Inače Borna često svira u Klagenfurtu na različitim »jam sessionima«, s profesorima s fakulteta i slično.
Plan mu je završiti fakultet, a gdje bi volio raditi, ne zna ni sam. Za sve je, kaže, otvoren, a u Zadru smatra kako, nažalost, ne može živjeti od jazza.
– Imam neke ideje kako jazz približiti Zadranima, volio bih jednog dana napraviti festival i masterclass workshop u Zadru gdje se ljudi mogu bolje upoznati s jazzom. Sudjelovao sam na masterclassu u Velenju u Sloveniji kojeg je vodio Jure Pukl i to mi je bilo nešto prekrasno. To je vjerojatno najbolja stvar na Balkanu koja se organizira, bili su glazbenici iz cijelog svijeta, ponajviše iz Amerike, govori Borna koji najviše voli slušati Keitha Jarreda, Michela Camilla i Oscara Petersona.
Još jedna zanimljiva crtica iz Peharove mlade karijere je susret s Matijom Dedićem koji je pohvalio njegovo sviranje i odmah prepoznao talent.
– Nakon što sam završio osnovnu i srednju Glazbenu školu Blagoje Bersa u Zadru i Gimnaziju Vladimira Nazora, upisao sam prvo klasičnu Glazbenu akademiju u Mostaru, ali želio sam se usmjeriti na jazz. Pripremao sam se za prijemni ispit i poslušao me Matija Dedić. Dao mi je nekoliko jako korisnih savjeta kako da se predstavim na prijemnom ispitu i rekao da sam talentiran. To mi je dosta pomoglo za prijamni i upao sam na Konzervatorij, govori Borna kojem bi obrazovanje u Klagenfurtu trebalo trajati još dvije godine.
Studira na odsjeku za jazz gdje su profesori uglavnom iz Amerike, a literatura na engleskom jeziku, dok mu je na pedagoškom smjeru sva literatura na njemačkom. Ipak, iako mu otac predaje glazbenu kulturu u školama, on sebe zasad ne vidi kao profesora.
– Ne bih baš tatinim stopama u tom dijelu. Ali tko zna, što bude. Glavno da radim s glazbom. To je ono što me ispunjava, glazba je razlog zbog kojeg ustajem svaki dan. Cijeli dan mi je na pameti i uvijek imam neku melodiju u glavi, zaključuje Borna.