Beskrajna radost u beskrajnom gradu

Ipak posebnu pažnju posjetitelja plijenila je radionica Mateja Šimunića i Martine Bek demonstrirana ispred škole Stanka Ožanića. U svega nekoliko dana djeca su pod njihovim vodstvom naučila izvoditi korake na štulama visokima i do nekoliko metara. Hrabri mališani, ali i oni veći, bez previše straha dali su se u pokazivanje svojih umijeća
Novi kampus zadarskog Sveučilišta u subotu navečer dupkom je bio ispunjen dječjim glasovima, igrom i osmijesima.
Naime, tijekom šest dana trajanja manifestacije “Zemlja bez granica – Zadar grad beskrajnih ljudi” na prostoru bivše vojarne Đure Đakovića održavane su paralelno čak 33 radionice pod vodstvom 35 voditelja, a kroz njih je prošlo oko 1.000 djece. Upravo zato, u sklopu finalne prezentacije radova mnogobrojnih radionica u subotu moglo se vidjeti uistinu svašta – počevši od različitih akrobacija, slamnatih skulptura ili pak krila koja je na svoja leđa mogao nataknuti svaki zainteresirani mališan te “poletjeti” uz pomoć ljuljačke.
Vožnja rikšom
Na parkiralištu ispred nove zgrade Sveučilišta mogla su se isprobati različita čudnovata vozila nastala iz malih ruku sudionika i njihovih voditeljica ili pak zaigrati ulična košarka na postavljenom terenu. Oni malo komotniji mogli su se zapisati za vožnju “s rikšom kroz beskrajni grad”, a posebno živahno bilo je u parkovima pored studentskog doma. Tik do doma mnogobrojni posjetitelji su u rog obilja mogli ubaciti svoje želje.
– Ajde, napiši želju, bar loptu jednu! Tenisice? – nutkala je gospođa zadužena za brigu oko čudnovate instalacije. Odmah pored nje na stablima su bile obješene naslikane japanske lepeze, radovi malih Zadrana nastali tijekom radionice japanske kaligrafije. Njihove voditeljice nisu bile u blizini već su se kao i prijašnjih dana aktivno dale u dokumentiranje svakog dijela manifestacije, svim raspoloživim sredstvima.
Uz zvukove bubnjeva koji su odjekivali iz blizine, mogle su se razgledati i slamnate figure radionice Nikole Fallera. Kako je i najavio, sudionici radionice su pod njegovim vodstvom izradili dupina u prirodnoj veličini, a pažnju je plijenila poprilično realna i reprezentativna čaplja.
Hodanje kroz oblake
Pored vrijednih slamara, u viteškoj kućici moglo se pozirati kao starinski vitez, razgledati vitešku knjigu ili pak pogledati mnogobrojne oslikane radove nastale tijekom proteklih dana.
Ipak posebnu pažnju posjetitelja plijenila je radionica Mateja Šimunića i Martine Bek demonstrirana ispred škole Stanka Ožanića. U svega nekoliko dana djeca su pod njihovim vodstvom naučila izvoditi korake na štulama visokima i do nekoliko metara. Hrabri mališani, ali i oni veći, bez previše straha dali su se u pokazivanje svojih umijeća. Na sreću, štula različitih veličina je bilo dovoljno za svih, a osim hodanja u oblacima djeca su imala prilike naučiti voziti i monocikl ili pak žonglirati lopticama. S razlogom je zato kroz tu radionicu tijekom šest dana trajanja prošlo čak 150 do 200 djece.
Na bini se pak odvijao plesni program, budući da je beskrajni grad ove godine uvrstio različite plesne radionice počevši od hip hopa, suvremenog plesa pa do indijskog plesa.
Himnu beskrajnog grada demonstrirala je i glazbena radionica “Are you ready for me” pod vodstvom Jelene Radan i članica grupe Meritas. Također, brojnoj okupljenoj publici obratila se i prorektorica Ana Proroković uime zadarskog Sveučilišta, a “Beskrajni grad” otvorenim je proglasio dogradonačelnik Dražen Grgurović.