Austrijanca s petoro djece otpuhala bura

Obitelj iz Austrije vozila se gumenim čamcem kada ih je bura otpuhala prema otočiću Maunu na zadarskom području. Policija ih je pronašla žive i zdrave u uvali kod otočića Mauna
Austrijanac Reinhard Plosch ove nedjelje oko 15 sati je sa svojih petero djece gumenjakom isplovio iz autokampa Šimuni na otoku Pagu. Na moru ih je zatekla jaka bura koja je ovog vikenda zahvatila ovo područje. Nakon što se bura smirila, otac i njegovo petero djece htjeli su krenuti prema otočiću Maunu koji se nalazi oko dvije nautičke milje od obale i roniti u uvali Rakovica. Na njihovu nesreću, motor njihovog čamca se pokvario baš u trenutku kad se bura pojačala.
Reinhardova supruga Klaudia, zabrinuta zbog toga što joj je muž i djeca ne vraćaju, oko 20 sati obratila se za pomoć recepciji kampa Šimuni. Uprava i osoblje kampa alarmirali su policiju, lučku kapetaniju koji su zajedno s nekoliko gostiju koji imaju veće čamce krenuli u potragu.
– Svi su cijelu noć tragali, ali bezuspješno. Oca i petero djece, inače našeg starog gosta koji ovdje dolazi već 15 godina, pronašli su tek oko osam sati ujutro u ponedjeljak. Sada svi spavaju, premoreni su, rekla je voditeljica kampa Lana Božović.
Klaudiu Plosch zatekli smo još uvijek prestrašenu, iako sretnu što su svi spašeni.
– Hvala svim ljudima koji su mi pomogli pronaći obitelj. Uplašila sam se što ih nema, a onda mi je jedan susjed rekao da ih je oko 18 sati vidio kako veslaju. Odmah sam znala kako nešto nije u redu i otrčala sam na recepciju.
Iscrpljen od naporne noći Reinhard se zahvalio svima koji su mu pomogli.
– Vjerujte mi, bila je to najburnija noć u mom životu, nikada ju neću zaboraviti. Kada smo došli prema Maunu imao sam problema s motorom koji se nije htio upaliti. Nakon sat vremena, kada sam napokon uspio pokrenuti motor, već se digao jak vjetar. Nisam se usudio krenuti dalje jer tko zna bi li motor opet stao, a tada bi nas vjetar tko zna gdje odveo. Nakon što smo se uvukli u malu uvalu čekali smo pomoć, jer znao sam kako supruga prijaviti nestanak. Nažalost, sa sobom nisam imao mobitel, ali smo imali bocu vode i ronilačko odijelo pa su se prestrašena djeca malo ugrijala i nekoliko sati su odspavala.
Predvečer je uz obalu prošao jedan brod. Mahali smo, ali nisu stali, vjerojatno nas nisu vidjeli. Tijekom noći smo vidjeli i svijetla policijskog broda, ali tako zavučene u uvali policija nas nije vidjela kako im mašemo. Oko osam sati ujutro pronašla nas je policija i lučka kapetanija, pa je cijela ova avantura sretno završila.