Aralica: Ispolitiziran sam mimo vlastite volje

Aralica je naglasio kako je čitava njegova biografija ispolitizirana mimo njegove volje, jer su mu kao dječaku s trinaest godina dali pušku u ruku i poslali ga u partizane

Jedan od nakontroverznijih hrvatskih književnika Ivan Aralica predstavio je u Gradskoj knjižnici Zadar svoju najnoviju knjigu, roman “Kepec” objavljen prošle godine u izdanju Školske knjige. Uz Aralicu o knjizi je ispred prepune Multimedijalne dvorane govorila urednica u Školskoj knjizi, ujedno i urednica edicije Araličinih sabranih književno-umjetničkih djela u izdanju ove nakladničke kuće, Miroslava Vučić.
Ravnatelj Gradske knjižnice Zadar Ivan Pehar rekao je kako je predstavljanje jedno od 2000 događanja koja se odvijaju od 15. listopada do 15. studenog u oko 250 hrvatskih knjižnica povodom Mjeseca hrvatske knjige.
Romaneskna struktura
– Drago nam je da je opet, po tko zna koji put, s nama naš hrvatski klasik, akademik Ivan Aralica o kojemu već mnogo toga znamo, a zasigurno ćemo još više toga saznati večeras, rekao je Pehar.
Predstavljajući roman Miroslava Vučić istaknula je kako se radi o djelu izuzetno složene, romaneskne strukture u kojem se isprepliće nekoliko pripovjedačkih tehnika, mnoštvo vješto isprofiliranih likova te zanimljive priče, a to, kako je naglasila ne može svatko.
Radnja priče smještena je 1945. godine, nakon pobjede partizana i stvaranja nekog novog društvenog poretka. Nakon što su nadobudni čuvari tekovina revolucije zabranili rad svim cirkusima u zemlji, Liliput, izdanak velike dinastije cirkuskih zabavljača, u slavnim godinama obnove zemlje i izgradnje socijalizma upoznaje Baru Klepetana, komunističkoga gorostasa koji, uspinjući se na ramena patuljaka, gradi svoj mali komunistički raj.
Roman “Kepec” nastao je u sklopu 2. kola izdanja Araličinih djela, a u planu je izdavanje čak šest kola. Osim reizdanja Araličinih književnih klasika za svako kolo pisac ima obvezu napisati po jedan novi roman. “Kepec” je tako njegovo, za sada, najnovije djelo.
Vučić je objasnila i po čemu se ova izdanja razlikuju od svih ostalih, do sada objavljenih djela ovog pisca.
– O Aralici se uvijek piše iz jedne strastvene dnevnopolitičke situacije, stalno mu nešto zamjeramo. Ovoga puta u suradnju sam pozvala mlade doktore znanosti, predstojnike na odjelima književnih katedri, zaposlenike instituta, potpuno neopterećene nekim prošlim vremenima koji čitaju Aralicu isključivo kao književni tekst i u tom svjetlu ga valoriziraju i ponovno smještaju u kontekst korpusa hrvatske književnosti i romana, pojasnila je.
Konflikt o mentalnom komunizmu
Iako je priznao da nije bio siguran kako će ispasti poduhvat objavljivanja svega što je pripovijedao Aralica je ipak izrazio zadovoljstvo ovim projektom.
– Najveće zadovoljstvo je upravo to ponovno vrednovanje mojih djela od jedne mlade garniture znanstvenika, priznao je Aralica kazavši kako do kritika za 3. kolo nijedan esej valorizacije nije pročitao prije nego što je dobio knjige iz tiska u ruke.
Osvrnuo se književnik i na svoj odnos s politikom koji se nekako uvijek nametao pri vrednovanju njegovih djela i kroz koji ga uglavnom promatraju mediji. Naglasio je kako je čitava njegova biografija ispolitizirana mimo njegove volje, jer su mu kao dječaku s trinaest godina dali pušku u ruku i poslali ga u partizane.
– S jedne strane bio sam determiniran da sudjelujem u političkim zbivanjima toga vremena, a s druge strane kao seljačko dijete odgojen sam kršćanski. Ono što sam primio do 13 godine nije se uklapalo u ono u što sam ušao iza toga te sam se našao u konfliktu o mentalnom komunizmu, koji još uvijek živi iako je društveni pokret odavno nestao. Tek sada pod stare dane smogao sam riječi da taj svoj konflikt ispišem te će on također biti objavljen, ali ne u ovoj ediciji, kazao je Aralica.
U to da je politika sudjelovala u njegovoj promociji kod čitatelja, Aralica sumnja, jer kako kaže, čitatelje se može prevariti najviše tri puta, a nakon toga ne nasjedaju više na riječi hvale. Pa tako za kritičare lijeve orijentacije koji su ga hvalili u komunizmu ističe kako zapravo nisu znali što čitaju.
– U jedan mah pisao sam parabole, što je odgovaralo mom kršćanskom obrazovanju. Tada sam pomislio zašto ne bih upotrijebio jednu takvu priču da u nju ugradim ono što zaista mislim i tako sam prevario kritičare. Oni su u mojim pričama vidjeli samo parabole. Kad sam prestao pisati parabole i počeo to što mislim tako i pisati, rekli su da sam se promijenio, ali nisam, oni su samo tek tada vidjeli pravoga mene, kazao je pisac posebno izdvojivši Velimira Viskovića kao jednog od tih kritičara apostrofirajući ga kao osobu “kratke pameti”.
Za treće kolo Aralica priprema roman “I kaput i suknja” koji bi uskoro trebao ići u tisak, a dok je 4. kolo u pripremi treće očekuje promocija na Interliberu za mjesec dana.