Antun Paško Kazali,

U Dubrovniku je 29. travnja 1815. rođen Antun Paško Kazali, književnik i prevoditelj. Pučku školu i gimnaziju pohađao je u Dubrovniku, a u Zadru je završio filozofiju i teologiju. Bio je župnik u dubrovačkom kraju, u Ošljemu kod Stona i kapelan u Šipanu. Kao župnik često je dolazio u sukob sa crkvenim vlastima te je od 1855. ponovno u Zadru, gdje je proveo najplodnije stvaralačko razdoblje. Djelovao je kao profesor na zadarskoj gimnaziji i predavao je latinski, grčki i hrvatski jezik (1855.-1861.), a od 1862. bio je profesor na riječkoj gimnaziji. Zadnjih deset godina života proveo je u Dubrovniku. Napisao je spjev Zlatka (Zadar 1856.), Trista Vica udovica (Zadar 1857.), Glas iz pustinje (Zadar 1861.) i Grobnik (Rijeka 1863.). Nekoliko djela ostala su mu u rukopisu a najpoznatiji je spjev Ćoso, svojevrsni autobiografski stihovi. Bio je suradnik preporoditeljskog časopisa Zora dalmatinska, a uređivao je zadarske novine Glasnik Dalmatinski i Smotritelj Dalmatinski. Poznavao je 11 svjetskih jezika. Posebna vrijednost njegova književnog rada je u sakupljanju hrvatske narodne pomorske terminologije. Umro je 10. siječnja 1894. u Dubrovniku.