319 dana zadarskih “scila i haribda”

Završena je još jedna teška sezona za KK Zadar. Puna turbulencija, financijskih problema, te u najvećem dijelu sezone loše atmosfere oko kluba. Bez trofeja, rezultatski još lošija od prošle. Osmo mjesto u NLB ligi, ispadanje u prvom krugu Eurokupa i porazi od Cibone, u polufinalu kupa Krešimira Ćosića, nepošteno, te u finalu prvenstva Hrvatske, pošteno i zasluženo, nisu nešto čime bi zahtjevna zadarska publika mogla biti zadovoljna. Ponajviše se to odnosi na regionalnu ligu. Što se domaćeg prvenstva tiče, kada je netko bolji, jednostavno mu se mora stisnuti ruku, čestitati i sportski podnijeti poraz. A Cibona je u finalnoj borbi za prvaka Hrvatske bila bolja od Zadra i zasluženo je uzela trofej. Premda su Zadrani imali dvije velike šanse. Dvije meč lopte za naslov prvaka, od čega jednu u svojoj punoj dvorani, no kada ih nisu uspjeli iskoristiti, Zagrepčani su prilično lako odradili posao u odlučujućoj petoj utakmici, protiv istrošenog, ispražnjenog protivnika. Tako je završila još jedna sezona za zaborav zadarskih košarkaša, a počela je…
Duge pripreme
… još tamo 27. lipnja prošle godine, kada je Zmago Sagadin okupio jedanaestoricu igrača na Višnjiku i pripremio obiman plan treninga. “Sveukupno planiramo odraditi 94 treninga i 14 do 16 trening utakmica”, kazao je tada slovenski stručnjak. Tri tjedna kasnije, Sagadin je poveo četrnaestoricu igrača u Rogašku Slatinu (Rančić i Boisa su još bili s reprezentacijama), gdje je odrađen glavni dio priprema, te je počeo ciklus prijateljskih utakmica. Tada su se momčadi priključili i novopridošli Amerikanci Micah Downs i Trent Plaisted, a od sedmorice mladih igrača, trener je trebao izabrati trojicu, koja će ostati u prvoj momčadi. U pripremnom razdoblju Zadar je ubilježio trinaest pobjeda i dva poraza, no te su utakmice, kao i uvijek, poslužile najviše za uigravanje momčadi, dok je rezultat bio u drugom planu. Nakon dugih priprema, prva službena utakmica konačno je stigla 10. listopada. Početak nije mogao biti bolji, na Višnjiku je u prvom kolu NLB lige sa 20 razlike pregažena Union Olimpija, koja je tada na papiru slovila za ponajbolju momčad lige. No, vrlo brzo Zadrani su upali u ritam pobjeda kod kuće – poraz u gostima, a počela su i prva nezadovoljstva navijača. Kod kuće je tako srušen i Partizan, ali se na gostovanjima gubilo od Radničkog i Širokog. Mladi razigravač Toni Prostran morao je na artroskopiju koljena, te mu je previđena stanka najmanje do kraja godine pa je klub krajem listopada angažirao Vedrana Morovića. Između dvije uvjerljive domaće pobjede u regionalnoj ligi (FMP, Bosna), krajem studenoga stigao je i prvi domaći poraz, od Arisa u Eurokupu. Usljedio je težak poraz od Budućnosti u Podgorici pa prvi put tri uzastopne pobjede, od čega čak dvije gostujuće (Zagreb, Šiauliai). No, ni to nije pokrenulo stvari na bolje.
Odlazak Sagadina
U dva susreta s izraelskim Hapoelom, Zadar je većom razlikom izgubio u Jeruzalemu nego što je pobijedio kod kuće i to ga je na koncu koštalo ispadanja iz Eurokupa već početkom siječnja. Toni Prostran je zatražio raskid ugovora s klubom, te je uskoro otišao put Zagreba, a u Zadar je stigao šibenski centar Miro Bilan. U 16. kolu NLB lige, 16. siječnja, Zadrani su poraženi kod Cedevite u Sutinskim Vrelima, a nakon te utakmice uprava kluba odlučila je smijeniti trenera Zmagu Sagadina. Upravni odbor je, naime, još tamo krajem listopada, nakon poraza u Širokom Brijegu, prvi put iskazao nezadovoljstvo igrom i rezultatima, a Sagadin je čitavo vrijeme tražio vremena i strpljenja, pozivajući se na mladost momčadi. Uprava strpljenja nije imala, a kao razlog otkaza Sagadinu, osim slabijih rezultata (premda je Zadar tada još uvijek bio u igri za Final four NLB lige), istaknula je i financije. Financijski problemi ove su sezone, potpomognuti popularnom recesijom, dosegli svoj vrhunac pa su čelni ljudi kluba odlučili pokušati maksimalno srezati troškove. Pa i pod cijenu lošijih rezultata dok novi trener ne pohvata konce. Jednu utakmicu Zadar je vodio Sagadinov pomoćnih Tihomir Bujan i to protiv Širokog, kojeg je tek koji dan ranije preuzeo Danijel Jusup. Zadrani su pobijedili, a dva dana kasnije momčad je po četvrti put preuzeo upravo Jusup. On je za svog prvog pomoćnika odabrao Ivana Barančića, koji je i ranije bio u Sagadinovom stručnom stožeru, a kao razloge povratka istaknuo je važnost blizine obitelji, te košarkaški motiv da odvede svoj klub do uspjeha.
Crna serija
No, Jusup je već u svom povratničkom debiju naletio na najteže moguće gostovanje, kod Partizana u Beogradu. Bio je to prvi u nizu od pet poraza u šest utakmica. Četiri dana kasnije stigao je poraz u zaostaloj utakmici od Hemofarma, koja je prethodno odgođena, zbog smrti poglavara Srpske pravoslavne crkve, patrijarha Pavla pa je put Zadrana do Vršca i natrag sredinom studenog bio uzaludan. Zatim je Cibona na Višnjiku slavila u produžetku, a uvjerljiva pobjeda kod Heliosa u Domžalama bila je samo kratak prekid crne serije. Jusup je početkom veljače objavio da više ne računa na usluge američkog krilnog igrača Micaha Downsa, s kojim je dvadesetak dana kasnije i službeno raskinut ugovor, bez financijskih posljedica po klub. 13. veljače na Višnjik je stigao Hemofarm i to bitno oslabljen, bez svog kapetana Miljana Pavkovića. No, unatoč tome, Vršćani su uspjeli u dramatičnoj završnici, pred preko pet tisuća gledatelja, pobijediti i uzeti bodove vrijedne Final foura. Zadar je tim porazom definitivno ispao iz utrke za završni turnir, a potvrda toga stigla je u iduća dva kola, kada je na gostovanjima izgubio od FMP-a i Bosne. U međuvremenu se dogodila krađa u polufinalu kupa Krešimira Ćosića u Trnskom, kada su suci priznali neregularan koš Jamonta Gordona, manje od deset sekundi prije kraja utakmice (Perić čisto blokirao, dosuđena silazna putanja), kojim je Cibona izborila produžetak, u kojemu je onda došla do pobjede. Digla se tada poprilična bura, posebno oko suca Dubravka Muhvića, ali je on kažnjen samo sa dvije utakmice zabrane obnašanja dužnosti. Računajući i tu utakmicu, Zadar je izgubio šest od sedam, no to što se događalo u kupu bismo prije nazvali nepravedno oduzetom pobjedom, nego porazom. Sve u svemu, Zadru je uskraćena prilika da se bori za prvi trofej sezone, a u regionalnoj ligi je izjednačio najlošiji plasman u povijesti, osmo mjesto, s omjerom 13-13.
Prijetilo gašenje?
No, još više od slabih rezultata, sve ljubitelje zadarske košarke zabrinula je i uznemirila vijest o mogućem gašenju kluba. 17. ožujka gradonačelnik Grada Zadra Zvonimir Vrančić kazao je: “KK Zadar je u potpunom financijskom kolapsu! Ukoliko mu se hitno financijski ne pomogne, prijeti mu gašenje”, pojašnjavajući kako dugovanja kluba iznose između 35 i 40 milijuna kuna. U pomoć su pozvani zadarski gospodarstvenici, određena sredstva dao je i Grad, te je situacija brzo primirena. No, tko je odgovoran za stvaranje tolikog duga, još uvijek nije razjašnjeno. Što se rezultata tiče, ipak je došlo nešto bolje razdoblje. Pobjedom protiv Zagreba u posljednjem kolu NLB lige, krenuo je pobjednički niz, koji se većinom sastojao od pobjeda protiv slabih A-1 ligaša, ali bile su tu i vrlo važne pobjede protiv Cedevite (dvije), te Cibone i Zagreba kod kuće. Trent Plaisted, zbog neisplaćenih plaća, nije otputovao na gostovanje u Dardu, ali se kasnije ipak dogovorio s upravom i ostao u momčadi do kraja sezone. A baš je ta utakmica u Baranji bila posljednja u dresu Zadra za šutera Damira Rančića, koji još od ranije nije bio na istoj valnoj duljini s trenerom Jusupom pa je razlaz za obje strane bio najbolja opcija. Iako je Zadar, nakon deset kola, bio vodeći na tablici sa maksimalnim učinkom, usljedila su dva teška gostujuća poraza od Zagreba i Cibone, te je ligu za prvaka završio na drugom mjestu, iza Cibone, a ispred Cedevite i Zagreba. U polufinalu je sa 2-1 svladana Cedevita, koja je u majstorici na Višnjiku prijetila sve do posljednje minute, a onda je usljedilo veliko finale s Cibonom. Pobjeda u prvoj utakmici u Zagrebu bila je znak za povratak euforije u grad košarke. Zadar je nekoliko dana ponovno živio samo za košarku. Sve je bilo spremno za veliku feštu u četvrtoj utakmici, ali vječni rival je pomrsio planove, izjednačio na 2-2 i onda, pred svojim navijačima, lako došao do šesnaestog naslova prvaka.
Optimizam i rad
Što reći na kraju, a da nije već rečeno proteklih dana? Uvijek, u svakoj situaciji, ma koliko ona bila teška, treba pronaći i neku dobru stvar, te zadržati malo optimizma za budućnost. Jer kada bismo na sve gledali samo s negativne strane i kada ne bismo bili optimisti i vjerovali da će se u budućnosti nešto promijeniti na bolje, onda kakvog bi smisla imalo baviti se ikojim poslom? Ono što ovom klubu (i ne samo njemu) treba da bi se konačno pokrenuo prema naprijed jest kvalitetan, pošten i predan rad. Svih. Od ljudi koji svoj dio posla obavljaju u uredima, do onih koji to čine u dvorani. Svi do i jednog moraju zasukati rukave i uistinu dati sve od sebe, uložiti svo svoje znanje, vještine i kvalitete kako bi pomogli klubu koliko god mogu. Lako neće biti, to je sigurno, no ako svi oni budu funkcionirali kao tim i pomagali jedni druge, nema razloga ne vjerovati da ćemo na kraju iduće sezone, na ovim stranicama, čitati o uspješnoj sezoni.