Vinarija Grabovac i vino s duhom Imotskog kraja

Postoje vinorodni krajevi koji su se rodili na padinama uz more koje miluje, a postoje i oni nastali tvrdoglavošću – kao da su ih isklesale ruke predaka koje su kamen nosile u krvotoku. Imotski kraj pripada ovim drugima. Ovdje, gdje kamen sjaji kao da je prelomio sunčevu zraku, a u večernjoj tišini još uvijek žive priče o vukovima i vilama koje su nekoć plesale u zoru, nastala je jedna od najpovjesnijih i najkarakternijih hrvatskih vinarija – Grabovac.

U Donjem Prološcu, na tlu gdje se mit isprepliće s napornim radom, obitelj Grabovac bavi se vinom još od 1812. godine. Svaka je generacija od tada unosila nešto svoje – nove metode, nove načine razumijevanja loze koja na ovoj nadmorskoj visini raste prkosno, poput djeteta koje se ne želi pokoriti nikome osim planini Biokovo. Ili, kako bi nas, da je živ, ispravio pjesnik Petar Gudelj: nije Biokovo, već Bijakova, a tako je zovu i stanovnici pod njezinim okriljem, prizivajući njezin pravi, i pomalo okrutan ženski karakter.

Duga tradicija

Vinogradi im se protežu na dvadeset i sedam hektara, na položajima čija imena zvuče kao strofe stare balade: Vučja draga, Čanjevice, Luka, Podvornica, tok rijeke Suvaje… Svaki položaj, svaka gruda zemlje, ima svoju nijansu – od crvenice prosijane vapnencem, preko šljunka koji se ugrije već u rano jutro, do plodnije ilovače koja hrani žedne loze.

Nikola, Mislav i Milan – arhitekti svjetskog imidža vinarije

Enolozi vinarije već dugi niz godina su Nikola Grabovac i Mislav Maršić, dvojac znanja, discipline i senzibiliteta koji ne dopušta prekid tradicije.

Nikola, koji je završio Master na prestižnom sveučilištu u Geisenheimu, Njemačkoj, uz dodatnu godinu usavršavanja u Bordeauxu i Montpellieru, enolog je koji ne samo da poznaje svjetske principe enologije, već im se ponekad i drsko suprotstavlja kada treba obraniti karakter kujundžuše ili trnjaka. Njegov doktorat u izradi, upravo je o tim sortama, a pokazuje da se Grabovci ne zadovoljavaju pješčanim temeljima znanja, već kopaju duboko.

Mislav Maršić, obrazovan je na zagrebačkom Agronomskom fakultetu, a životni put oplemenjen mu je novozelandskim iskustvom u Marlboroughu. Vjerujem kako mu je upravo on donio sklonost ka aromatskoj preciznosti i svježini jednog sasvim drugačijeg svijeta.

Genetska snaga lokalnih sorti

Milan Grabovac zadužen je za vodstvo i prezentaciju vinarije. Obrazovan na visokoj Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa, predstavlja vinariju s rijetkom kombinacijom znanja, diplomatskog takta i narativne topline. Njegova sposobnost da ispriča priču o vlastitoj zemlji i njezinim vinima iznimno je snažna, a i sama sam se u nekoliko navrata uvjerila zašto ga mnogi smatraju jednim od najboljih promotora dalmatinskih vina.

Obitelj je ujedno ponosna na sudjelovanje u projektu klonske selekcije trnjaka i kujundžuše, vjerujući kako će upravo to definirati genetsku snagu lokalnih sorti. I zato se kod Grabovaca nikad ne govori o maloj vinariji, već o velikoj obitelji koja ne prestaje učiti i težiti perfekciji.

Klimatska slika Imotskog vinogorja nije jednostavna. Hladan dah s visoravni Podi spušta se prema vinogradima, dok ih sunce u popodnevnim satima grije i pali poput baklje. Topli dani, hladne noći i stalni vjetar čine lozu zdravom bez velike zaštite – rezultat su vina koja spajaju svježinu kontinenta i aromatiku Mediterana.

Krajolik u čaši vina

U vinariji Grabovac degustacija postaje susret s krajolikom, poviješću i ljudima kraja. U čašama se izmjenjuju autohtone sorte – kujundžuša, pošip, žilavka, trnjak, vranac – ali i internacionalne: chardonnay, sauvignon blanc, syrah, pinot sivi, cabernet sauvignon i druge.

Grabovci proizvode cijeli spektar stilova vina – od svježih i odležanih bijelih, preko crnih svih stilova, do pjenušavih vina rađenih klasičnom metodom, pa sve do slatkih passito vina – pokazujući vještinu u svakom vinarskom izrazu.

A planovi za budućnost? Nova vinarija – iako je i sadašnja vrlo lijepa i funkcionalna, nova bi bila veća, modernija i najvjerojatnije smještena na položaju vinograda Čanjevice. To je dar koji ova obitelj, ali i cijeli kraj zaslužuju, prava katedrala vinskom znanju i terroiru Imotskog kraja.

Grabovac, Draga Riserva 2022

Draga Riserva je svojevrsni poetski hommage vinogradu Vučja draga. Sadrži približno podjednak omjer svega najboljega s tog položaja: kujundžuše, pošipa, žilavke, chardonnaya i sauvignon blanca, a sve s loza iz 2008. godine, koje su zašle u najbolju dob i govore polako, promišljeno i zrelo.

Grožđe odlazi u korišteni francuski i slavonski barrique, lagano do srednje tostiran, s dijelom odležavanja u inoxu. Kombinacija divljih i kultiviranih kvasaca daje vinu rijetki osjećaj istovremene slobode i kontrole. Nakon vremena na finom talogu i dodatnog odležavanja u inoxu, vino odlazi u bocu i odmara. Pušta se na tržište tek dvije godine od berbe.

Položaj Vučja draga, prirodni je teatar gdje sunce prolazi kao kroz kazališnu kulisu, a zrak se stalno kreće u ritmičnim strujanjima. Loza je ukorijenjena u crvenicu prošaranu vapnencem – tipično krško imotsko tlo gdje pokazuje svoju najintimniju snagu i rađa grožđe s karakterom.

U čaši, vino se pokazuje zagasito zlaćanom bojom, gotovo uljnom teksturom i elegantnim sjajem. Na nosu otvara raskošnu panoramu: dunja u kasnoj zrelosti, cvijet badema, bijela breskva, zreli limuni, dimljena mineralnost poput tek ugašenog kamena, te diskretni herbalni šapat sauvignona. Prisutan je i blag toplinski trag vanilije iz barriquea, no vrlo nenametljiv i elegantno uklopljen.

Na nepcu Draga Riserva se postepeno širi. Tekstura je uljna, gotovo kremasta, praćena finom svježinom koja podsjeća na hladne noći dalmatinske zagore. Mineralnost vapnenca gradi kralježnicu vina, a završetak je dug i topao. Aromatski profil nepca otkriva note citrusa, nježnog maslačnog souffléa, blanširanih badema, sušenog mediteranskog bilja i diskretnu slanoću – odjeci Neretve i mora.

Iz vlastitog iskustva, ovo vino najbolje dolazi do izražaja uz jela koja čuvaju njegovu eleganciju i profinjenost – poput pečene bijele ribe s blagim umakom od maslinovog ulja i citrusa, raviola punjenih kozjim sirom i aromatičnim biljem dalmatinskog krša, Jakobovih kapica sauté na maslacu, ili pak pečenih bijelih šparoga s nježnim dodirom Parmigiana Reggiana i pinjola. Svaki zalogaj i gutljaj stapaju se u skladnu simfoniju koja oživljava sve nijanse vina.«

Draga Riserva 2022. posjeduje rijedak dar: ne samo da odražava terroir već ga i tumači. U njoj se čuje vjetar, osjeća kamen, prepoznaje obitelj i čita povijest. Vino je to koje se dugo pamti.