Sašin pjev u snu

Jedna od glavnih tema ovih dana je ta da nam se sprema dolazak u Hrvatskoj omiljene pjevačice Saše Prijić, i to baš u Zadar u dvoranu na Višnjiku. Nedavno smo se zajedno smijali stihovima njenih pjesama, a ako budete dobri ponovo ću zaroniti u dubokomislenu poeziju njenih umjetničkih uradaka, ali drugi put jer mi je liječnik psihijatar rekao ne prečesto. A noćas sam je sanjao.

LJUTIŠ LI SE

Kažem ja njoj –«Saša jel se ljutiš što te malo zafrkavam u kolumni?«, a ona će meni (pjevajući) – »znaš da mi mnogo prija kad si grub i nemaš stila«. »Dobro« – kažem opet, – »ne bi htio da ti naškodim karijeri, da se ne uzrujaš.« A ona će spremno – »A ja propadam sa stilom, ručam vino sa tekilom, taman sećanja dolete, pa za desert dve tablete.« Vidim ja, malo se naljutila pa joj kažem – »da se ja malo maknem, da me ne gledaš«, a ona mi zapjeva – »gde da te sakrijem od pogleda svog, tražim ti mane, a ti lep kao Bog!« »Dobro«, – skromno ću ja, – »ali bi ipak htio da se ne ljutiš.« Malo se naljutila – »Nisam ti bila dovoljno loša, da bih ti dobra bila, sto puta s tobom pakao prošla, kidala se živa.« »ali, reci mi za kraj, sviđa li ti se ova kolumna koju pišem?«, a ona će nježno – »Sve najlepše bajke ti si pisao, k’o kosena trava si mirisao, a ja kao dete samo zadrhtim, uvek kad te pored sebe osetim…«

Tu sam se probudio jer je zvonio sat i morao sam dijete spremiti za školu i provjeriti domaći iz Prirode i društva u kojem se spominju »vazdazelena stabla«, jer ako niste znali, djeca danas ne smiju reći »zimzelen«, jer je to očigledno za neke naše prosvjetare nešto srbokomunističko ili kako to već vole reći oni koji drže do hrvatskog čistog jezika, a onda potajno slušaju cajkaške stihove na ekavici. O tempora, o mores!!!

NAJČEŠĆE PITANJE OVIH DANA

Ovih dana ne mogu pobjeći od jednog pitanja, a to je pitanje vezano za »Doru« koju naravno nisam gledao jer imam pametnija posla, oprati robu, otići kod frizerke, promijeniti mačci pijesak u zahodu… Ipak, pogledao sam nastup nekadašnje rock grupe »Let 3« koji mi se kao i prošlogodišnji i svidio (mislim, pjesma je dobra), a onda sam čuo da je netko ovog bejbilazanju proglasio sotonistom i to ne bilo tko već jedan naš proslavljeni vatreni. Vatreni su zadnjih pet godina postigli toliki uspjeh da sam čak i ja navijao, a s obzirom da sam malo neobrazovan (ono što sam završio se i ne može nazvati nekakvom ozbiljnom školom),oligofren, zanesen i neinteligentan uvijek rado poslušam savjete nekog nogometaša koji je sve suprotno od mene.

I što sam vidio« tipičnu eurosongovsku pjesmu s puno skakanja, šminke i svega ostalog što uz to ide. Ono kada priča i ne smatram pjesmom ni muzikom, ali refren mi je bio sasvim solidan, a ovaj momak koji pjeva me ugodno iznenadio. Vrlo fin, odgojen, odmjeren i kulturan odmah me pretvorio u svog navijača pa sam čak obratio pažnju na riječi. Prvo sam mislio, kada sam čuo besmisleni naslov da je to zafrkancija koju je još sedamdesetih izveo legendarni Celentano s pjesmom »Prisencolinensinainciusol« u kojoj zvuči kao da pjeva (priča) na engleskom, a ustvari nabraja besmislice, ali sam našao prijevod i oduševio se.

Ta pjesma je tekstualno odlična a na tragu je čuvenog hita »Honky cat« (rekli bi »Neotesanko«) koju je Bernie Taupin napisao za Eltona Johna. Nije plagijat, ali ima sličnu atmosferu i to joj je s moje strane veliki kompliment. Ustvari, ova pjesma je kada je usporedimo sa svim ostalim lirski čista poezija (ne nisam sarkastičan kao obično) i mladoga Musaku, pardon Lazanju predstavlja kao vrsnog i nadarenog umjetnika i ja mu iskreno želim uspjeh, a što se tiče stupidnih optužbi za demonizam (sic!), završiti ću jednom »fudbalerskom« pjesmicom – »Neka pati kome smeta Lazanjo će biti prvak svijeta«. Ustvari, prvak Europe, ali bolje mi ovo leži radi rime, a ni hrvatska nogometna reprezentacija nikada nije bila prvak svijeta, ali to nam ne smeta da je volimo i pratimo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.