Subota, 27. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

TV SVEKRVA

Prijovićka u Zadru? Sada smo svi kao iznenađeni

Autor: Mario Padelin

15.02.2024. 13:35
Prijovićka u Zadru? Sada smo svi kao iznenađeni

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL



Glavna vijest ovih dana je ta da nam izgleda dolazi megapopularna pjevačica Prijovićka. Ja osobno nemam ništa protiv mlade i lijepe djevojke sve dok ne zapjeva, jer kada zapjeva ona to radi stisnuta grla kako pjevaju nove balkanske zvijezde (šteta, jer cura ima glasa i zna pjevati…), a kako pjevaju balkanske zvijezde možete čuti svaki dan po našem lijepom gradu kada kraj vas prolazi neki mladi čovjek u polovnom automobilu s obaveznom krunicom na retrovizoru, a iz kojega se čuje »Ako imaš para, ako imaš herca, pokloni mi bundu od nerca…«


Zanimljivi su izrazi lica tih mladih ljudi dok tako voze… Znate li na koga me podsjećaju? Podsjećaju na one dječake koji se često spuštaju u centar grada (grada?) na svojim biciklima i onda se, probijajući se kroz gomilu ljudi, mahom turista, dignu na stražnji kotač, a kako dignu kotač tako dignu i nos, vrlo visoko, i samo im fali »Miki Milane« pa da cijela priča bude potpuna.


Ali, vratimo se mi na Prijovićku. Ona ima milijunska gledanja na netu, puni dvorane, ljudi je vole i što ćemo sada? Svi su se nešto uhvatili našega gradonačelnika koji izgleda nije baš oduševljen idejom da se u Zadru pjevaju stihovi ove popularne djevojke, npr. ovakvi: »Nisam ja k’o one tvoje/da mi baciš sitniš da se doteram/što se prave gluve, slepe/ja ću u tri lepe da te oteram…« (A.P. – »Bogata sirotinja«).




Dukića ne poznajem baš predugo, tek nekih 42 godine, tj. iz srednje škole. Iako to javnost baš i ne zna, ja znam da on zna sasvim pristojno svirati gitaru, a ima i relevantni autorski talent i kao takav sigurno zna i nešto više. S druge strane, može li čovjek reći negativno mišljenje o nečem, a da mu se ne prilijepi neka etiketa.


Evo ja već dvadeset godina pišem protiv ovoga ili onog u našem društvu jer želim da to društvo bude bolje za nas i našu djecu, ali nikada ne dobivam toliko reakcija kao kada se obrušim na narodnjake. Jako neke ljude to svrbi, a svrbi ih jer im se to sviđa, a to ne žele priznati.


Uostalom, neka svira! Pomirimo se s time da je to tako i da oni pobjeđuju i, kao što sam puno puta rekao kada pišem o atmosferi koja je zavladala – dobro je dok nas ne tuku, jer zna se kolika količina nasilja je vezana za mjesta gdje se svašta sluša. Imaju na Balkanu (kada ga već spominjemo) jednu izreku, nešto kao – »kada ide tele neka ide i konop«. Ali dosta uvijanja i ruku u rukavicama.


Ovu kolumnu ionako ne čita bilo tko. S obzirom na pravac u kojem ovaj svijet ide, sve je ovo uzaludan trud i dovoljno je pogledati antologijski film »Idiokracija« iz 2006. godine i pametnom će sve biti jasno. U svakom slučaju, nije ni u redu sa strane ljudi koji ne vole ovakvu muziku odmah sve bagatelizirati i osporavati svaku umjetničku vrijednost glazbi koju osobno ne slušamo, jer – budimo realni, ima tu i zanimljivih muzičkih i pjesničkih rješenja koja će, prije ili kasnije, ipak naći mjesta i u čitankama i antologijama moderne poezije.


Završimo zato stihovima pjesme »Totalna anestezija« u nadi da će sve završiti općim kršćanskim pomirenjem, međusobnoj toleranciji i ekumenizmu – »Lagao si, providno k’o pas, da ti nisam bitna/Nikad više, pao si zbog nas, sad ti treba hitna…«


OPET I OPET ODVRATNE REKLAME ZA ČOKOLADU


Priznajem, užasno mrzim reklame u kojima sudjeluju djeca, a posebno su mi odvratne one za jednu vrstu čokoladnih proizvoda. Toliko mi je gadljivo to prenemaganje, da nikada u životu nisam kupio ni jedan njihov proizvod, ne želim ga primiti ni na poklon, a svoju djecu oštro kažnjavam na samu pomisao o kupnji istog, a ako slučajno to dođe u našu kuću (ustvari, dvoetažni dvorac u zadnje vrijeme), onda to isto bacim na tleh i skačem po tome i zalijevam dezinficijensom. U ovom slučaju sve je standardno.


Antipatično, ljepuškasto dijete razgovara s nacerenom, egzaltiranom materom i naravno sve se svrši na čokoladi, na kojoj je inače slika jednog od najartificijelnijeg dječjeg lica koju sam vidio u životu, lica koje više nalikuje na facijalni grč, nego na osmjeh. A taman su takve stvari skoro nestale s televizije i nastupio je relativni mir, a oni opet počinju…


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.