Nevjerojatna ljubav prema američkim akcionim filmovima i britanskoj kruni

ZANIMLJIV IZBOR DOKUMENTARCA KOJI JAKO ZANIMA GRAĐANE HRVATSKE U VRIJEME POSKUPLJENJA, INFLACIJE I SVE TEŽEG ŽIVOTA

Dokumentarac se zove »Kraljica Elizabeta II. i njezini premijeri«, traje sat vremena, snimljen je prošle godine na krilima interesa za britansku kraljicu nakon njene smrti, a što je najzanimljivije, nisu ga snimili Englezi, nego Nijemci. Moram priznati da mi je bilo posebno odvratno i ponižavajuće prošle godine gledati taj nestvarni interes naših medija za događaje u dalekoj kraljevini, hinjenu sućut zbog smrti kraljice koja nema baš nikakve veze s našom domovinom, osim što smo neko vrijeme bili saveznici u Drugom svjetskom ratu (ovo »neko vrijeme« je trajalo samo zadnjih godina jer im je trebalo čak dvije godine da shvate tko je u tom kažinu tko, što ikako, ali to je duga priča). Posebno mi se zgadila servilnost TV-voditelja koji su navlačili na sebe tamne kompletiće i crne kravate. Mislim, svaka čast na suosjećanju, ali onda ga pokaži i kada umre premijer, na primjer, Finske, Azerbeđana ili neki plemenski poglavica iz Gvineje Nove Papue, a ne samo kada su Englezi u pitanju. A ako se trebamo diviti Englezima, divimo im se zbog onoga čime su oplemenili i zadužili svijet, zbog Beatlesa, Kinksa, Floyda, zbog Monty Python​a, zbog velikih glumaca, znanstvenika, umjetnika…

Ovako smo mogli gledati ljigavljenje o »fascinantnom odnosu između kraljice i četrnaest premijera« o »tajanstvenoj dinamici veza između Krune i Vlade – od Winstona Churchilla, koji je bio očaran mladom kraljicom, preko teškog odnosa s Margareth Thatcher do neobuzdanog Borisa Johnsona u eri Brexita«… O tome »kako joj je predsjednik Vlade svaki tjedan dolazio u privatnu audijenciju u Buckinghamsku palaču, o odnosima kune i vlade«, bla, bla, bla, truć, truć…

Nevjerojatna je ta ljubav prema američkim akcionim filmovima i britanskoj kruni. Mi smo naprosto fascinirani prinčevima, princezama, njihovim ljubavnicima i ljubavnicama, raznim skandalina, a u cijeloj toj priči mene najviše mori što se događa sa »princezom Pipom«? o njoj zbilja već dugo nisam ništa čuo ni pročitao. Zbog toga u zadnje vrijeme noću ne spavam. Jako sam zabrinut…

ZANIMLJIV IZBOR FILMOVA

Kada čovjek pogleda filmove koje nam puštaju već po naslovima i sadržajima možemo pogoditi koja nam ga od četiri nacionalne televizije emitira. Oni malo umjetničkiji i bolji filmovi su na HRT-u, a ove druge dvije televizije više preferiraju komercijalnije stvari, primjerenije nižem obrazovnom i kulturološkom stupnju. Baš je zanimljivo izračunati koliko je filmova rađeno na istoj premisi. Neki zločesti poubijali cijelu obitelj nekom junaku, a onda se on nakon par godina sveti i osvećuje i sve bude super i pravda biva zadovoljena. Ove smo nedjelje imali film jako originalnog naslova »Bitka za Pacifik« i taman pomisliš da je to neki epski film o borbama u Drugom svjetskom ratu, a onda pročitate sljedeće: »Godina je 2035. – Prošlo je deset godina od velike bitke i zatvaranja međudimenzionalnog portala koji su stvorili Prekurzori i kroz koji je prošao Kaiju. Bivši pilot Jaegera, Jake Pentecost živi od prodaje dijelova letjelice na crnom tržištu. Jednoga dana trag Jaegerove jezgre vodi ga do stručnjakinje i izumiteljice Amare Namani, no tamo ih uhićuje pan-pacifički obrambeni korpus (PPDC)…« I sve u tom stilu…

Čovjek se zbilja upita što je bilo urednicima da takve sadržaje stavljaju u nedjeljnu večer na Hrvatskoj televiziji. Mislim, nije to ništa skandalozno, ali to ipak nije termin za takve djetinjarije, kakve su, da i to napomenem, snimile čak četiri međusobno jako udaljene zemlje Meksiko, Engleska, Kina, Japan, SAD… Pa to je pravo bratstvo i jedinstvo na svjetskom nivou! Bilo bi bolje da su se bavili problemima mira i gladi u svijetu, i da su o tome snimili film.