Petak, 22. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

TV SVEKRVA

Ne bih ja bio svekrva kad ne bih našao neku zamjerku

Autor: Mario Padelin

17.11.2022. 14:42
Ne bih ja bio svekrva kad ne bih našao neku zamjerku

Foto: HRT screenshot

SERIJA O DOMOVINSKOM RATU




Ova serija »Nestali« je mislim već bila emitirana, ali je ja nisam onda gledao, a kada se može sve reprizirati, onda može i ovaj uradak koji je, što i nije slučaj u zadnje vrijeme s dramskim serijama, sasvim solidno napravljen. S druge strane, snimati seriju sa šest glavnih glumaca koji se kreću po bukovačkom kamenjaru i ne zahtijeva neku skupu produkciju tako da je najveći teret na scenaristima, a to je u ovom slučaju simpatični voditelj Joško Lokas koji je, kako sam se informirao, scenarij radio na osnovu stvari koje je zapisivao za vrijeme trajanja rata. Glumci su jako dobri, a pogotovo odlični Navojci (zvuči čudno, ali zbilja, kako se izgovara prezime Navojec ako su dvojica). Ovaj Goran je zbilja zahvalan glumac, jer samo treba usporediti kako se transformira iz uloge u ulogu, od smotanog slastičara u »Meliti Žganjer« do ratnog veterana u »Dva igrača s klupe«, pa da vidiš da je izvanserijski talent, iako ni brat s odličnom ulogom seoskog pjesnika u »Muškarcu s brkovima« nimalo ne zaostaje.


U svakom slučaju, sve je to dobro napravljeno, ali ja ne bi bilo svekrva kada ne bi našao neku zamjerku, a to je u ovom slučaju razgovor o rock muzici. Da, baš o rock muzici. U jednom trenutku netko spomene grupu »Who«, pa i »Beatlese« i tu počinje lamentiranje o smrti Paula McCartneya i omotu albuma »Abbey Road«. Jedan borac objašnjava ostalima zašto se smatralo da je Paul mrtav i iznosi prilično točne podatke o toj »aferi«, osim male greške jer nije George odjeven poput grobara nego Ringo, nije napomenuto da je John u bijelom jer je u hinduističkim religijama bijela boja boja žalosti i sprovoda, a smatra se bojom pročišćenja koja simbolizira ciklus smrti i ponovnog rođenja, a »najvažniji« je »dokaz« bio taj što je Paul bos i drži cigaretu u desnoj ruci iako je ljevak. Ali dobro. Sve je to super, ali mi je nekako čudno da se u toj, po život opasnoj situaciji, vode takvi razgovori. S druge strane je jako pozitivno da ima naših ljudi i branitelja koji nisu prodali dušu vragu pa da slušaju uvozno cajkaško smeće koje je ispod svakog nivoa uljudbe, kršćanstva, morala, nacionalnog ponosa i svega ostalog. Znam da je ova moja borba protiv zla unaprijed izgubljena, ali ja ne mogu, a da to ne napomenem.


JOŠ JEDNA POHVALA, ALI U DJEČJEM PROGRAMU


A kada već hvalimo Hrvatsku televiziju dotaknimo se i dječjeg programa jer u njemu ima i jedan mali, mali biser, a to su male, kratke (desetak minuta svaka) epizode koje se zovu »Tata i ja«, a u kojima otac i sin rade male stvari, ali poučne i vrijedne za pogledati. Naprave oni tako zmaja, kućicu za ptice, bazen (da, bazen. Mali bazen, ali to je ipak bazen), sok od bazge, škrinju za igračke… Sve je to skromno i s malim sredstvima, ali beskrajno šarmantno i ne znaš tko je simpatičniji, tata ili sin, a koji na kraju zajedno s gitarama (da se razumijemo, mali sasvim pristojno hvata akorde, nije to gluma) i otpjevaju prigodnu pjesmicu, a ja sam tek onda shvatio tko je taj tata. To je Domagoj Vorberger vokal nekadašnje rock grupe »Corto« koja se meni neobično dopadala, ali nikada nije stekla zasluženu popularnost. Onda sam malo proguglao i otkrio kako se to snima i sve to skupa i nisam mogao a da ne izdvojim izjavu »tate Domagoja«, a koji kaže sljedeće – »Živimo u svijetu punom nepravde, pomanjkanja empatije i obrnutih vrijednosti. Volio bih samo da mu odgojem ugradim u svijest moć prepoznavanja razlika između dobrog i lošeg, empatiju prema živom svijetu oko sebe i da se drži one stare ‘ne čini drugom što ne bi volio da se tebi’ čini tj. čini drugima što bi ti volio da drugi čine tebi. Volio bih i to da nauči što više toga napraviti sam, svojim rukama, da se uvijek neovisan o drugima može snaći u bilo kojem okruženju. Radimo na tome i ide nam«. Ovim je rekao sve i ja zbilja nemam što dodati, a vi potražite protekle epizode i uživajte u njima, svaka čast HRT-u, a pogotovo tati i sinu Domagoju i Tristanu Vorbergeru, jer su iz svoga malog hobija napravili jednu od najboljih produkcija Hrvatske televizije. Svakako treba pogledati pa i ako imate više od sedam godina.