Povijest nije učiteljica života

Zlo sa svom svojom silinom, nikakvom maštom i kreativnošću, golo do kosti, uzima maha na izranjavanoj Zemlji.

Zlo ponavlja uvijek isti obrazac: meni pripada sve, meni pripada više od tebe. Ja se moram povećavati i umnažati, nikad mi nije dosta. Ja, zlo, oplođujem se s gomilanjem moći. Ti si svrsishodan koliko koristiš i koliko mi služiš. Cijenim te samo koliko imaš i koliki položaj moći zauzimaš.

Nevjerojatno je koliki strah prožima ljude od moćnika. Klanjam se, služim ti, bojim te se. Predajem ti se.

Ovdje, zlo nećeš proći. Ovdje je kraj tvoga puta. Ne bojim te se. Imaš svoj početak i kraj.

Dobro se ne razbacuje. Ne nameće se. Preuzima odgovornost za dobro drugoga. Dobro je empatično. Obuva obuću drugoga da vidi kako mu je. Dobro je mudro i inteligentno. Zlo je moćno i glupo. Predvidljivo.

Isus Krist i Bog i čovjek. Na raspolaganju je imao svu moć. Odrekao je se, jer moć poništava drugoga. Drugi mu je bio prvi. Zlo se manifestira u količini, dobro u kvaliteti. Zlo koliko nas je. Dobro kako nam je.

Biram dobro i preuzimam odgovornost. Hvala ti, dragi Bože za dobro koje si ti. Obitavaš u svakoj osobi nenametljiv i jedino moćan.

»Nek me i vali prekriju«, sa mnom si.

Stoga, povijest nije učiteljica života, jer se obrazac zla uvijek ponavlja u svojoj istosti.

Preporučam knjigu: Antonio Scurati, M.