Četvrtak, 21. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

8 C°

BALLON D'OR

Kriterij dodjele i dalje problem Zlatne lopte: Zašto su glasači izabrali Rodrija, a ne Viniciusa?

Autor: Robert Hrkać

08.11.2024. 09:23
Kriterij dodjele i dalje problem Zlatne lopte: Zašto su glasači izabrali Rodrija, a ne Viniciusa?

Foto: LUKA JELIČIĆ/REUTERS



Godina je 2009., a za najbolju glavnu mušku ulogu nominirani su Sean Penn, Brad Pitt, Mickey Rourke, Richard Jenkins i Frank Langella. Favorit za Oscara je Rourke, koji je u gotovo auto-biografskom filmu ‘Hrvač’ osvojio kritiku i publiku, no nagrada odlazi u ruke Penna za ulogu Harveyja Milka, na iznenađenje svih prisutnih u Kodak Theatru. Kod Rourkea nema ljutnje, bijesa, rezignacije. Nitko mu ne može oduzeti fenomenalnu rolu koja ga je vratila u fokus Hollywooda, lansiravši ga ponovno u orbitu.


Godina je 2024., a Zlatna lopta je centimetar udaljena od Viniciusa, koji je vodio madridski Real do 36. ligaške titule te 15. naslova prvaka Europe, postigavši i pogodak u velikom finalu na Wembleyju protiv Borussije Dortmund. Brazilac je zadnjih nekoliko mjeseci u formi života, a ni dolazak Kyliana Mbappea na Santiago Bernabeu nije skrenuo svjetla reflektora s njega (Francuz se jednostavno morao adaptirati na situaciju u kojoj on više nije fokalna točka napada). No prestižni pozlaćeni trofej osvaja – Rodri! Viniciusa nema u dvorani da zaplješće svom kolegi, kao ni čitave delegacije madridskog velikana koji je trijumfirao u nekim drugim kategorijama, očito njima manje bitnim.


Individualne nagrade u momčadskim sportovima nezahvalno je dijeliti. Na kraju dana, sve se svodi na osobne preferencije glasača, ali kada već pričamo o ovogodišnjem Ballon d’Oru onda je jasno da je on trebao pripasti Viniciusu ili Rodriju. Jedan je bio glavni katalizator madridskih uspjeha na oba fronta, a drugi je bio srce i mozak Manchester Cityja (osvajača četvrte uzastopne Premier lige) te španjolske reprezentacije, koja je na impresivan način preko Hrvatske, Italije, Albanije, Gruzije, Njemačke, Francuske i Engleske stigla do četvrte kontinentalne krune. Rodrijevoj sezoni 2023./’24. prethodilo je osvajanje triplete s Građanima, u kojoj je španjolski defenzivni veznjak ugradio nekoliko ključnih golova (iako mu to nije primarni posao), uključujući i onaj odlučujući iz finala Lige prvaka protiv Intera.


Kriterij nejasan




Kako su kasnije objasnili čelni ljudi France Footballa, Viniciusovoj ‘kandidaturi’ neposredno su naškodili glasovi za Realove Carvajala i Bellinghama, što je gurnulo Rodrija prema podiju, ali to nikako ne znači da se radi o nezasluženoj pobjedi jednog od najboljih veznjaka današnjice. Real Madrid, klub čije su vitrine nakrcane trofejima i kroz koji je prošlo toliko Zlatnih lopti, trebao je biti na dodjeli i prihvatiti rezultat, sviđao se on njima ili ne. To je u duhu sporta. Baš kao što se u Parizu trebao naći i Vinicius, jer nije sramota biti drugi u ovakvom poretku. Upravo suprotno.


Ranijih godina svjedočili smo još čudnijim ishodima glasanja za Zlatnu loptu, pa su tako ‘suhi’ ostali Wesley Sneijder, Franck Ribery, Robert Lewandowski, Erling Haaland, Thierry Henry, Andres Iniesta, Xavi Hernandez, Manuel Neuer i Virgil van Dijk, a svi ovi spomenuti imali su dovoljno argumenata da stanu na krov nogometnog svijeta. Sneijder je u istoj godini osvojio trostruku krunu s Interom te igrao finale Svjetskog prvenstva s Nizozemskom, no Zlatna lopta je pripala Messiju, koji je kasnije ‘za dlaku’ pobjeđivao Lewu, Haalanda i van Dijka.


Glavni problem Zlatne lopte je taj što se nikada nije definiralo za što se ona dodjeljuje. Je li to za najveći učinak u šampionskim momčadima, ili možda za sveukupni dojam? Ako se gleda potonje, onda nitko Ronaldu i Messiju ne može osporiti niti jednu nagradu, jer se radilo o dva igrača koji su rušili sve žive granice i koji su neupitno bili generacijski talenti. Ako se gledaju titule, onda će do izražaja najčešće dolaziti ona imena koja pokore kontinent ili svijet na velikim turnirima. To je na kraju krajeva donijelo Zlatnu loptu Luki Modriću, koji je 2018. s kapetanskom vrpcom oko ruke predvodio Hrvatsku do ruskog srebra, pri tome osvojivši s Realom treću europsku krunu u nizu. Zaključak svega je da takva nagrada i ceremonija koja ju prati bude slavljenje nogometa. Pobjednik nije čak toliko važan. Ionako, povijest pamti golove, poteze i momčadske uspjehe.