Kradljivci razuma

U fascinantnom povijesnom romanu Kradljivac kave u prijevodu Branke Grubić, u izdanju Mozaik knjige, autor Tom Hillebrand piše o ozračju pisanja pisama. Uz politiku, postoje ljudi koji žive i djeluju u svijetu pisane riječi, knjiga, intelekta. Razuma. Oni stvaraju svijet koji želi biti, a ne imati.

Politika koja se je utemeljila na imati takve osobe ne želi imati uza se. Takvoj osobi politika obećava moć, podebljane bankovne raćune i prestiž.

Oni kupuju računajući na ljudsku taštinu i sebičnost. Primamljiva je ta jabuka; lijepo izgleda, zamamna je i valja ju zagristi. Opa! Osoba tzv. intelekta upala je u zamku: skuplja aplauze, tapšana je po ramenu, osvaja prve minute u dnevnicima, naslovnice, slavna je. I nije svoja. Pripada moći utopljena u nemoć. Odustala je od sebe. Gasne, koža vene, a um je sužen do životarenja.

Sreći je rekla laku noć, žalosti dobro jutro. Ima, a nema je.

Čudno! Iskustvo čovjeka govori: »Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli«.

Gdje mi je pamet bila – pita ostatak moga uma.