Kada zaigraju Dalmatinci i Primorci i Gorani

Baš sam ostario kada je nogomet u pitanju. Osim reprezentacije, klubove uopće i ne pratim, a ne pratim jer mi je ogadilo još onda kada je jedan klub sto godina bio prvak zna se na koji način. Osim toga, gadljiva su mi i ta natezanja s tzv. navijačima – nasilje, incidenti, grafiti… Ipak, ima još i pristojnih ljudi koji prate domaće prvenstvo, a među njima su i dva moja rojaka. Ustvari, nisu mi pravi, rojaci ali smo na neki način rod. I kaže mi jedan od njih kako je nakon Perišića došao i Brekalo.

Za prvoga ne da sam čuo nego sam ga blagoslivljao kada je brzinski prodirao po lijevoj strani igrajući za Hrvatsku. Ovaj drugi ne znam koji je, ali nisam upućen pa to i nije mjerilo nečije kvalitete. I sada kada su oni došli u Hajduk porasli su i apetiti, opet se rasprodaje stadion (imam osjećaj da Hajduk ima više prodanih karata na jednom derbiju nego svi ostali klubovi zajedno) i stvara se nekakva euforija da će Hajduk napokon opet biti prvak. I kaže mi taj sinovac kako je danas derbi da igraju Hajduk i Rijeka i da je to super jer se bore za titulu i tako to.

Neka se ljudi vesele, pomislim ja, i zaboravim na to sve do navečer kada sam se sjetio pogledati rezultat. Pobijedili Riječani Splićane usred Splita. Ali ne! Nou! Njet! Poslušajte kako se zovu ti naši ljudi koji igraju i daju golove. Prvo su poveli Splićani golom Rokasa Pukštasa (taj je vjerojatno iz okolice Sinja), a onda je Jorge Obregon (pretpostavljam Kastavac) zabio za Rijeku, a pobjedu joj je donio Lindon Selahi (mislim da je negdje s otoka Krka).

Bilo je šansi i za Splićane kada je Laszlo Kleinheisler (taj je pak sigurno s Mertojaka – pravo splitsko ime) centrirao, ali uzalud. Ma dobro… Po običaju pretjerujem, ali zbilja je tužno da na tzv. »jadranskom derbiju« sva tri gola zabiju stranci. Pa tako je u cijelom svijetu – reći će netko. Da, odgovaram i ja. Baš zato klupski nogomet i ne bi trebao imati neki domoljubni, lokalni naboj kada je sve tako artificijelno. Tužno…

DOSTA VAM JE POTROŠENOG TOALETNOG PAPIRA?

Već sam komentirao ovu izrazito glupu reklamu kojoj je glavna stvar to što više ne morate iscrpljivati svoje umorno tijelo jer onaj karton na koji je toaletni papir namotan više ne morate bacati u pola metra udaljenu kantu za smeće, već ide direktno u školjku gdje se rastopi. Pošto je uporno emitiraju, upala mi je u uši još jedna glupost.

»Dosta vam je potrošenog toaletnog papira?« – pita iritantni ženski glas, a ja odgovaram – »Ne. Zašto bi mi bilo dosta?« Ja taj papir i ne vidim, jer povučem vodu i on ode kao i u svakom normalom zahodu, što automatski znači da ta žena iz reklame slaže upotrebljeni papir uz školjku pa ga onda odnosi u kantu za smeće što joj vjerojatno predstavlja problem. Trebao bi joj netko objasniti da se to tako ne radi. A nije ni higijenski.

MUŠKA BABICA

U medijima je osvanula vijest o tome kako u jednom našem gradu postoji muška babica. Ja bih na to postavio pitanje – pa što onda? Pa što onda ako je muškarac završio školu za babice? Postoje i žene koje rade na strugu, koje voze kamione, žene policajke… Pa se onda naglašava kako »rodiljama uopće nije neugodno što je on muško«. Koja glupa izjava. A zašto bi im bilo neugodno?

Nisam nikada čuo da je neka žena protestirala zato što je porađa muški liječnik. Meni tu postoji samo jedan problem. Kako ga nazivati? Ako mu kažeš da je »babac«, netko bi mogao pomisliti da je rodom tu iz Poljica pa bi to unosilo zabunu. Još je gore ako ga stručno zoveš, jer onda nije »primalja« nego »primatelj«, a tu bi pak netko s pokvarenom maštom mogao zbilja svašta pomisliti. U stvari, očigledno da se u medijima prikazuje sve što se nađe pod rukom, a i ja bogami svašta pišem.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Zadarskog lista.