Kada riječ ubije

Prati trag novca i doći ćeš do izvora, do protivnika«, poučava don Vito Corleone svoga najmlađega sina.

»Zašto psuješ?« pita bodul bodula. »Ne mislim!’ odgovara otočanin otočaninu.

Prati trag riječi, govora i doći ćeš do srca drugoga. Može se lagati, ali svaka izgovorena riječ nepogrešivo otkriva sadržaj mojega srca. Riječi su putokaz. Govorim onako u kakvom obrascu je sazdana moja unutrašnjost. Riječju se predstavljam drugome.

Ljekovita je i dobra je riječ. Riječ rođena u dobroti i ljubavi moga srca liječi mene i drugoga, vida i zacjeljuje rane. Zloća srca rađa bolešću, nesrećom i zlom za mene i drugoga. Riječ je precizna kada je govornik u suglasju sa sobom. Riječ je promašena kada onaj koji ju izgovara nije u skladu sa sobom.

Čitaju se knjige. Uči se. Posjećuju se kazališta, crkve, tribine, promocije. Sipaju se riječi. Zrak je zagušen riječima. Tiskaju se bezbrojne knjige pjesama. Pjesnika kao pljeve.

U zagušljivoj magli riječi mržnja ne prestaje, licemjerje buja, buka zaglušuje. Sve je manifestacija, predstava, spektakl. Prekomjerno razbacivanje promašenim riječima.

Zašto? Zato što se od drugoga traži da se promijeni. Ja sam onaj koji određuje.

Dosta! Moja riječ mene obavezuje. Hoću da se moja riječ rađa iz sklada moga srca i uma, da riječ slijedi moju misao.

»Riječ Tijelom postade i nastani se među nama«, početak je Ivanova evanđelja. Ta Riječ je sklad božanskoga i ljudskoga. Ta Riječ je sklad srca i akcije. Ta Riječ izgovara ono što misli. Ljekovita je ta Riječ i dar svijetu.

Moja riječ – dar je moga srca. Moja riječ nepogrešiv je znak sadržaja moga srca.

To je riječ života.