Isus je umro

Isus je umro, jer morao je umrijeti. Njegova smrt na križu, znaku sramote i kazne za kriminalce i protivnike režima, spasenska je smrt. Iako njegov život nije pokazivao nikakve kriminalne oblike, njegov govor smetao je svećeničkom i farizejskom establišmentu.

»Moj Otac poznaje mene, i ja poznajem Oca«. Taj ambijent riječi podigao je vlast »na zadnje noge«.

Govoriš istinu, ne lažeš i čeka te križ.

Isusova smrt na križu uništila je smrt kao posljedicu grijeha, uništila je vlast Vraga koji obitava u paklu. Kaže Pavao: »Po jednom čovjeku, Adamu, dođe grijeh na svijet i po grijehu smrt, po drugom čovjeku, Kristu, dođe milost na svijet i po milosti život.«

Biti u Kristu znači izabrati život.

Isus i čovjek i Bog, to vjerujem i moram vam reći. Umire kao čovjek i njegovo se čovještvo stapa s božanskim. U njemu je i privremeno i vječno. Kada prihvatim Krista moje se privremeno pretače u vječno. Grijeh je slijevanje vječnoga u privremeno. Milost je utjecanje privremenoga u vječno.

»Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta. Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada«, pjevamo u liturgiji Uskrsa.

Oko Krista svugdje život, radost, sreća.

»Pobjedniče, Kralju, divan budi nama, milostivan. Amen! Aleluja!«