Petak, 30. siječnja 2026

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

EMILIANO MARTINEZ

STRAH JE I TREPET! Lutao je po posudbama, a danas je noćna mora napadača i heroj nacije

Autor: Robert Hrkać

30.01.2026. 08:46
STRAH JE I TREPET! Lutao je po posudbama, a danas je noćna mora napadača i heroj nacije

Foto: LUKA JELIČIĆ/REUTERS



U 36. sekundi utakmice Newcastlea i Aston Ville, Sandro Tonali je promiješao gostujuću obranu kao Maradona, očistivši si prostor prema Emiju Martinezu, a onda je samo trebao izabrati kut. Gornji ili donji, desni ili lijevi. I Talijan je precizno birao, ali Emi instinktivno ‘zadržava’ nogu prema desnoj strani vlastitog gola, odbivši loptu u zrak da bi je na kraju pokupio. Idemo sada prema minuti 42. Anthony Gordon šalje teledirigirani centaršut prema mladom Lewisu Mileyju, a ovaj, iako mu to nije jača strana, glavom ga zahvaća u idealnom luku. Lopta u tom trenutku plovi prema mreži, ali Argentinac je opet tu, produživši prste u ‘Space Jam’ stilu, uzrokovavši golemi ‘aaaaa’ na St James’ Parku. – Trebao nam je vratar, a Emiliano Martinez bio je izvanredan, istaknuo je Unai Emery, poslije pobjede od 2-0, svog vratara. Sve je to Martinez radio u svojoj 200. jubilarnoj utakmici za Aston Villu, što nam malo i maskira činjenicu da se radi o vrataru koji je dugo bio u začaranom krugu beskrajnih posudbi i nesigurnosti.




Još kao tinejdžer, Martinez je došao u Englesku, a njegov talent primijetio je Arsenal, koji je Independienteu dao koliko su pitali i tražili. Vratar je ponekad pola ekipe, a nakon odlaska Jensa Lehmanna, Arsenal je izgubio sigurnost na vratima. Manuel Almunia, Wojciech Szczesny, Vito Mannone i David Ospina znali su biti u ‘Thierry Omeyer modu’, ali svako im se malo događala greška ili greškica, što ih je bacalo pod vlak kritika. Ipak su Lehmann, ali i dugovječni David Seaman visoko podignuli letvicu na Highuryju, odnosno Emiratesu.


I u svim tim godinama Arsene Wenger je imao rješenje pred nosom, a zvalo se – Emiliano Martinez. No Argentinac je slan s posudbe na posudbu, čak ih je upisao šest dok je formalno bio vratar Arsenala – Oxford United (2012), Sheffield Wednesday (2013-14), Rotherham United (2015), Wolves (2015-16), Getafe (2017) i Reading (2019). Wenger je nastavio po svom, a pouzdanu jedinicu nije našao ni u Petru Cechu, dok je nasljednik Francuza, Unai Emery (budući Emijev trener), čuvanje vrata povjerio Berndu Lenu. Sam je Martinez priznao da se tih godina ‘odljubio’ od nogometa, no tko ne bi, zar ne? Ozljedom Lena u lipnju 2020. tijekom ‘Covid sezone’, Martinez napokon staje na gol Arsenala u Premier ligi, prekinuvši svoj post od sezone 2016-17. I tada, počinje show program, a mnogi su se Arsenalovi navijači pitali – ‘pa što se na Emija toliko dugo čekalo’. Martinez je branio virtuozno do završetka sezone, suvereno je komandirao i vlastitim kaznenim prostoru u finalu FA Cupa u kojem je Arsenal pobijedio Chelsea 2-1, ali budućnosti na Emiratesu nije bilo. Dom je našao 200-tinjak kilometara sjeverno od Londona.


Argentinski spasitelj


Besmisleno je pričati štoriju o Martinezu bez spominjanja argentinske reprezentacije i njegovog vrelog karaktera. Argentina je nanizala tri velike titule i izdvajati nekog posebno, ne bi bilo fair ni pošteno prema ostalim suigračima. No obrane penala protiv Ekvadora, Francuske, Nizozemske i Kolumbije imale su direktne implikacije na sudbinu Argentine u Brazilu, Kataru i Sjedinjenim Državama. ČItao je udarce Davinsonu Sanchezu, Yerryju Mini, Edwinu Cardoni, Virgilu van Dijku, Stevenu Berghuisu, Kingsleyju Comanu, nakon čega je često uslijedio – ples. Nekome iritantan, nekome smiješan, ali svakako – upečatljiv. Graničio je Emi više puta s političkom korektnošću, uputivši neprimjerene geste čak i za vrijeme uručivanja nagrada nakon finala Svjetskog prvenstva, ali to je on.




Argentina je čekala takvog vratara, koji će biti zastrašujuća figura među vratnicama. Francuzima se nije naročito svidjelo kada je tetovirao pehar Svjetskog prvenstva upravo na nozi kojom je odbio udarac Randala Kolo Muanija u 120. minuti ludog finala na Lusailu, ali to njega pretjerano ne tangira. Nekada i svjesno preuzme ulogu negativca i prvoklasnog provokatora, a u mrežu njegovih ‘mind-igrica’ mnogi se zapetljaju. No kako mu to uzeti za zlo? Nogomet treba takve karaktere. Bez njih bi nogomet bio dosadan, a bez njega – Argentina ne bi imala tri velika pojasa.