POSLJEDNJI BOEM Otišao je čovjek koji je nogomet živio drukčije, Hrvatu je bio poput drugog oca

Nježan, izražajan čovjek, pamtim ga s dozom melankolije, kako to na Balkanu često biva. Bio je boemskog duha, volio je talijanski nogomet. Izvanredna osoba. Neka počiva u miru«. »Bio je dobar trener i dobra osoba, rekao bih i vrlo drag čovjek. Bio je jako živahan, a kad biste ga sreli, volio je razgovarati o nogometu, ali i o životu. Kao treneru, brojke govore same za sebe«. Prvo su bile riječi Zvonimira Bobana, drugo Fabija Capella, koji su tijekom emisije na talijanskom Sky Sportsu doznali za smrt rumunjskog trenera Mircee Lucescua, čiji se odlazak dogodio svega nekoliko dana nakon obveza s rumunjskom nacionalnom vrstom, koju je kao izbornik želio odvesti na Svjetsko prvenstvo.

U poslu koji jede živce, guta karijere i stvara sijede vlasi brzinom svjetlosti, Lucescu je opstao i ostao do zadnjeg dana, postavši najuspješniji rumunjski trener u povijesti. Liderske vještine stekao je tijekom igračke, a da bi jednog dana mogao biti uspješan trener dala je naslutiti i rumunjska kapetanska vrpca koju je nosio na Svjetskom prvenstvu 1970. kao 24-godišnjak. Bilo je u toj rumunjskoj vrsti i iskusnijih igrača, no Lucescu je jednostavno zračio mirnoćom, ali i pozitivnom oštrinom. Jedan od njegovih prvih trenerskih poslova bilo je i vođenje svoje reprezentacije od 1981. do 1986., gdje je momčad s Karpata odveo na svoje prvo Europsko prvenstvo, pobijedivši u kvalifikacijskoj utrci Italiju, Čehoslovačku, Švedsku i Cipar. Tada se već znalo da postat’ će nešto, a na reprezentaciju i Dinamo Bukurešt naslonilo se skoro cijelo desetljeće rada u Italiji, kojoj je predstavio budućeg maestra – Andreu Pirla.

Kada vaš posao ovisi o rezultatima, onda predstavljanje mladih igrača i ‘klađenje na njih’ može biti mač s dvije oštrice, osim ako niste Louis van Gaal koji je prve prilike davao budućih velikanima – Xaviju, Iniesti, Seedorfu, Thomas Mulleru, Rashfordu i Kluivertu. No Lucescu je po tome u istom razredu s nizozemskim stručnjakom, a s vjerom u mlađi kadar nastavio je i u sljedećim poslovima, koji su postajali sve zvučniji. Krajem 90-tih ušao je u Interovu svlačionicu u kojoj su tada sjedili Ronaldo, Ivan Zamorano i ostali velikani, dok je početkom novog milenija dobio posao života – Galatasaray. Turskog velikana preuzeo je nakon Treblea s Fatihom Terimom, no pod Rumunjem je cijela jedna generacija budućih brončanih na Mundijalu 2002. učila kako se nositi s pritiskom turnira. U prilagodbi su mu pomogli sunarodnjaci Gheorghe Hagi i Gica Popescu, a da mu Turska leži pokazao je i naslov s Besiktasom u sezoni 2002/03., što se podudaralo sa stotom godišnjicom Crnih Orlova.

Magija sa Šahtarom

Ipak, najdulje se zadržao u Ukrajini, gdje je uz pomoć milijardera Rinata Ahmetova visoko podigao Šahtar iz Donjecka na europskoj ljestvici. Politika Šahtara je bila – okružimo domaće igrače s talentiranim Brazilcima i pouzdanim Europljanima kako bi stvorili zvijer. I od toga se nije odstupalo. Lucescu je na raspolaganju imao Luiza Adriana, Fernandinha, Williana i Douglasa Costu, koji su svi kasnije završili u najvećim europskim klubovima, a njegove produžene ruke na terenu bili su Darijo Srna, Razvan Rat, Mariusz Lewandowski plus ukrajinski reprezentativci. I u gradu koji je tako mnogo značio Mircei, Istanbulu, Šahtar je osvojio posljednje izdanje Kupa UEFA-e, prije preoblikovanja u Europsku ligu. – On me napravio igračem kakav sam danas. Lucescu mi je više od trenera – drugi otac. On je legenda Šahtara, klub je podigao na višu razinu i moramo mu biti zahvalni na tome. On je bio naš učitelj, i to ne samo u nogometnom smislu, rekao je jednom prilikom o njemu Darijo Srna. Bio je Lucescu drugi otac mnogima, a strast prema sportu zadržao je do zadnjih dana, kada se i službeno vodio kao najstariji svjetski izbornik. S Rumunjskom je pokušao izboriti prvi Mundijal nakon 1998., pokazavši ambiciju i u devetom desetljeću života. Ako to nije najljepša poruka svima koji se bave sportom na ovaj ili onaj način, onda ne znam što je. Rad Mircee Lucescua nadilazi granice, a svoje ime u nogometne udžbenike odavno je stavio.