ONAJ O KOJEM SE NE PRIČA! Argentinski 'bik' ruši rekorde, no dvije utakmice promijenile su percepiju o njemu

Edward Norton, Tom Cruise, Bradley Cooper, Samuel L. Jackson, Richard Gere, provjerene su glumačke klase s A-liste, ali nitko od njih u svojim vitrinama nema zlatni kipić. Oscar ih još zaobilazi, ali zar im uopće treba priznanje struke nakon silnih milijuna koje njihovi hitovi ubiru na box officeu. U nogometnim krugovima vladaju drukčiji zakoni, gdje trofeji postaju jedino mjerilo, no nešto se radikalno promijenilo posljednjih godina. Letvica za napadače podigla se do stratosfere, a sezona od 25 pogodaka uzima se pod ‘normalno’. Naravno, takve trendove nametnuli su Cristiano Ronaldo i Lionel Messi, dvojac koji je znao zabiti po 60 golova u jednoj kampanji, ali to je jako teško pratiti. Zbog toga se o nekim drugim talentiranim napadačima nedovoljno priča, a jedan od tih je i Lautaro Martinez, Messijev sunarodnjak i kolovođa Interove lokomotive. I sam Lautaro smatra da se nepravedno preskače u izborima za Zlatnu loptu.

Nemam na čemu zavidjeti Haalandu, Mbappeu, Kaneu i Lewandowskom. Ja sam na njihovoj razini. Razočaran sam tek sedmim mjestom i očekivao sam viši plasman nakon sjajne sezone koju sam imao – kazao je Lautaro u studenom prošle godine, netom nakon održane Ballon d’Or ceremonije. ‘El Toro’ je prošli tjedan postao prvi strani Interov igrač koji je došao do brojke od 150 golova u svim natjecanjima, a nije to jedini rekord koji je postavio ove godine. Zabivši na De Kuipu protiv Feyenoorda, Lautaro je došao do 18. gola za Inter u Ligi prvaka, preskočivši na vrhu Sandra Mazzolu.

Kada je došao na Giuseppe Meazzu iz argentinskog Racinga, Lautaro je skupljao mrvice Maura Icardija, tadašnje prve igle Intera, no odlaskom iz kluba bivšeg supruga Wande Nare, mladić rođen u gradu Bahia Blanca dobiva krila. I od tada uredno prebacuje 19 golova po sezoni, a pogodaka bi bilo i više da je Interova koncepcija potpuno prilagođena njemu. No Inter pod Conteom i Simoneom Inzaghijem igra u 3-5-2 formaciji, što ‘tjera’ Argentinca na suradnju, najčešće s korpulentnijim i robusnijim napadačima. I tko se god nađe pokraj njega u špici, taj procvjeta. Prvo je to bio Romelu Lukaku, s kojim se razumio zatvorenih očiju, a tandem La-Lu bio je pogonsko gorivo Intera do titule u Serie A u sezoni 2020-21. Nakon odlaska Lukakua u Chelsea, Lautaro dobiva novog kolegu – Edina Džeku, s kojim također nije imao šumove u komunikaciji. Džeko je otišao nakon istanbulskog obračuna protiv Manchester Cityja u finalu Lige prvaka 2023., a kao zamjena je stigao Marcus Thuram. Sin hrvatskog ‘krvnika’ totalni je antipod Big Romu i Džeki, ali je uz Lautara postao ubojit. Gdje su još Correa, Alexis Sanchez, Arnautović, Taremi, dečki koji su imali priliku dijeliti teren s junakom naše priče. I koji su odrađivali svoju rolu bez mrlje upravo zahvaljujući inteligentnom načinu kretanja argentinskog ‘Bika’.

Na klupi? Nema problema

U reprezentaciji je Lautaro jednako raspoložen. Trenutačno je šesti najbolji strijelac Gaučosa, iza Messija, Batistute, Aguera, Crespa i Maradone, a s obzirom na godine, realno je da preskoči potonju četvoricu. No tijekom SP-a 2022. situacija mu se u nacionalnom dresu zakomplicirala. Eksplozija Juliana Alvareza posjela ga je na klupu u najvažnijim utakmicama, ali tome je pridonijela i nesreća u utakmicama protiv Saudijske Arabije i Australije. U porazu protiv Arabije poništena su mu dva gola radi zaleđa, dok je protiv Australije promašio sve živo što se moglo promašiti. Gol u Kataru nije postigao (ne računa se odlučujući penal protiv Nizozemske), ali je zato na Copa Americi 2024. nadoknadio sve propušteno.

Iako je u Sjedinjenim Državama počeo samo dvije utakmice od prve minute, Lautaro je svejedno došao do Zlatne kopačke za najboljeg strijelca turnira, s time da je svoj posljednji, peti pogodak, zabio u finalu protiv Kolumbije, za treći uzastopni naslov Argentine na velikim natjecanjima. Tako se u svojoj mladoj karijeri Lautaro može pohvaliti svjetskim zlatom, peharima Copa America, Serie A, Coppa Italie, a nemojmo zaboraviti da je Inter još u igri za dvije ‘kante’. Kada bi ih se Nerazzurri dokopali, onda bi se Lautaro jako približio podiju ovogodišnje Zlatne lopte. No treba li mu uopće takvo priznanje? Kada pozlatiš svoju državu i klub za koji dišeš, od toga nema dalje.