Tko su ‘ratnici milosrđa’?

U utorak navečer je u Muzeju antičkog stakla zadarskoj javnosti svečano predstavljena knjiga «Ratnici milosrđa» Diane Glasnove, bugarske novinarke koja od 1996. godine za bugarske medije izvještava iz Hrvatske. Predstavljanje knjige su organizirali Hrvatsko – bugarsko društvo i Izdavačka kuća Alfa d. d. iz Zagreba. O knjizi su, osim autorice, govorili Raško Ivanov, predsjednik Bugarske zajednice u Hrvatskoj, i prof. Anđelko Mijatović, povjesničar.
Ivanov je knjigu najavio kao djelo koje govori o odnosima i dubokim vezama Hrvatskog i bugarskog naroda u vrijeme Drugog svjetskog rata koje je autorica počela istraživati potaknuta neistinitim člankom objavljenim u Vijesniku 2002. godine, koji je pripadnike Bugarske vojske prikazivao kao zločince, ubojice, fašiste… Također je Ivanov istaknuo kako je takva slika o Bugarskoj i njezinom narodu u vrijeme postojanja Jugoslavije pripadala diskursu službene historiografije. Kao cilj knjige Ivanov je apostorfirao poboljšanje ionako odličnog prijateljstva između dvaju naroda.
Profesor Mijatović, ujedno i recezent knjige, kako je ovo djelo pramda ga je pisala novinarka ujedno i povijesno istraživački rad koji mijenja ustaljena negativna mišljenja prema bugarskom narodu:
Rad potanko raščlanjuje odnose hrvatskog i bugarskog naroda u vrijeme najvećega svjetskog sukoba. Počinje s prikazom odnosa NDH i Bugarske koje su u Drugom svjetskom ratu bile na strani Njemaca, iako Bugarska nije nikad objavila rat, niti vodila oružane borbe sa SSSR-om. Napredovanjem Crvene armije i njezinim ulaskom u Bugarsku u rujnu 1944. godine Bugarska se uključila u ratne operacije protiv Njemaca. Ratovala je na području bivše Jugoslavije, a posebno je žestoke sukobe vodila bugarska prva armija na srijemskoj fronti. Ona je napredovala prema Sloveniji, Klagenfurtu i Dravogradu kamo su se povlačile brojne kolone hrvatske vojske i civila. Istražujući dokumente iz bugarskih vojnih arhiva Diana Glasnova pronašla je brojna svjedočanstva o humanim postupcima bugarskih jedinica prema hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima rušeći tako komunističke mitove koji su imali za cilj stvaranje negativne slike o bugarskom narodu za vrijeme Hladnoga rata. Brojni, naime, izvještaji svjedoče kako su bugarski časnici i dočasnici uvijek postupali u skladu s Ženevskom konvencijom.
Najzad se publici obratila i autorica kazavši kako je na knjizi radila tri godine i kako od njezina izlaska u lipnju ove godine nitko protiv nje nije napisao ništa, naprosto stoga što činjenice izgrađene na dokumentima koje se nalaze u njoj nije moguće oboriti. Knjiga je pokazala kako je prijateljstvo i savezništvo Bugara i Hrvata uvijek bilo s najčišćim namjerama, srdačno i neokaljano.