Stopama svetog Frane

Sva tri zavjeta koja polažemo su žrtva. Zavjet poslušnosti znači da više ne odlučujemo po svojoj volji, zavjet siromaštva znači da ništa nije u našem vlasništvu, a zavjet čistoće je potpuna uzdržljivost u beženstvu. Bio sam i ja zaljubljen, to je sasvim prirodno, ali svećenstvo je kod mene isplivalo kao veća ljubav, ističe fra Nikica
Nakon čak sedam godina sutra će se u crkvi Sv. Frane zavjetovati dvojica fratara, fra Nikica Devčić i fra Gabrijel Škibola. Fratri će svoje doživotne zavjete položiti u 19 sati i to na blagdan sv. Jeronima, zaštitnika Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Time će mladi fratri postati punopravni članovi Provincije, to jest reda Male braće te će moći obavljati svećeničku dužnost. Posljednji put je u crkvi Sv. Frane zavjete položio fra Leopold Mičić 2003. godine.
Liječnik svećenik
Trenutačno su fra Nikica i fra Gabrijel na petoj godini Katoličkog bogoslovnog studija u Zagrebu, a sutra će na Svetoj misi u crkvi Sv. Frane položiti tri zavjeta – zavjet poslušnosti, siromaštva i čistoće, te obećati da će živjeti po evanđelju, po uzoru na sv. Franu. Do toga su ovi mladi fratri došli vrlo različitim putevima.
Tridesetsedmogodišnji fra Nikica, koji je odrastao u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafuži, duhovni poziv osjeća već dugo, no na zavjete je isto tako dugo i čekao.
– Poziv sam osjetio još u višim razredima osnovne škole, no bio sam neodlučan. Nakon osnovne škole nisam išao u sjemenište nego u Prirodoslovno-matematičku gimnaziju u Zadru. Zatim je došao Domovinski rat i nakon mature sam pauzirao godinu dana. I dalje nisam znao što bih pa sam se odlučio za studij medicine u Rijeci, iako mi nije bio nešto posebno drag. Na kraju sam ipak zavolio medicinu i diplomirao, stažirao te položio državni ispit te četiri godine radio kao liječnik opće prakse u Zadru i okolici, priča fra Nikica te dodaje da je cijelo to vrijeme imao duhovnog vođu, svećenika s kojim se savjetovao.
Valjda sam čekao pravi trenutak i taj trenutak je došao kada je u lipnju 2003. u Zadru bio papa Ivan Pavao II.
– Onda sam sebi rekao: “Nikice, nema više čekanja. Takav kakav jesi, kreni!”. I krenuo sam. Prvo, oko godinu dana traje postulatura, kada u civilu živiš u samostanu i promatraš taj način života. Zatim slijedi novicijat ili godina kušnje, kada prvi put oblačiš habit i izbliza osjetiš franjevački život. Nakon toga se daju privremeni zavjeti i počinje Filozofsko-teološki studij za one koji se odluče na svećenstvo. Nakon četvrte godine studija daju se svečani doživotni zavjeti, kaže fra Nikica.
Kako ističe, volio bi jednog dana pomagati ljudima u različitim misijama.
Svećenstvo mu je u krvi
U svećeničkom pozivu ima puno žrtve ali, kako ističe fra Nikica, nema drugog opravdanja za ovakav način života osim “vjere u Isusa Krista koji nas ljubi i predaje samog sebe za nas”.
– Sva tri zavjeta koja polažemo su žrtva. Zavjet poslušnosti znači da više ne odlučujemo po svojoj volji, zavjet siromaštva znači da ništa nije u našem vlasništvu, a zavjet čistoće je potpuna uzdržljivost u beženstvu. Bio sam i ja zaljubljen, to je sasvim prirodno, ali svećenstvo je kod mene isplivalo kao veća ljubav. Za to se sva ta žrtva isplati. U vjeri se nalazi smisao svega i to se u zajednici nastoji živjeti, ističe fra Nikica.
Mladi fra Gabrijel (26) se puno ranije odlučio za svećenstvo, a to mu je i u krvi.
– Odrastao sam u Grbama, u župi Nin i odgajan sam u katoličkom duhu. Teta mi je časna sestra benediktinka, a stric mi je svećenik. U sedmom i osmom razredu sam sa stricem bio na službi u Samostanu sv. Frane u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika. Vidio sam kako se ovdje živi i neki fratri su me potakli da i ja razmislim o tome. Završio sam srednju školu i u postulaturi učvrstio svoje znanje te se u potpunosti odlučio za franjevački način života. Ono što mi je najljepše kod mog poziva jest da mi franjevački red daje jednostavnost i mogućnost življenja evanđelja te mogućnost da slavim Boga kroz sve stvoreno, kao što je to činio i Sv. Frane, zaključuje fra Gabrijel.