Pljesak u prepunim Jazinama 2003. nikada neću zaboraviti

Posebno od ljudi koji su tada bili na istoku, od Bibinjaca i mladih koji 1986. nisu mogli biti na utakmici, ali su im sigurno pričali roditelji. Zbog toga sam uspio u svojoj karijeri – kaže Đurović

Vlado Đurović se na gostujućoj klupi vratio u Zadar nakon nešto manje od pet i pol godina. Kao trener FMP-a (tada Reflexa) iz Železnika gostovao je u Jazinama 2003. godine (25. listopada Zadar – Reflex 77:82) i dobio veliki pljesak oko tri tisuće Zadrana koji su tada bili u dvorani. Razlog je, naravno, bila legendarna utakmica 1986. godine kada je Đurović sa Zadrom osvojio naslov prvaka bivše države protiv Cibone, tadašnjeg prvaka Europe. Valja napomenuti da je Cibona do te utakmice na svome parketu bila neporažena nevjerojatnih 1.137 dana. Ovoga je puta na čelu momčadi Vojvodine došao u Zadar i ponovno dobio pljesak zadarske publike koja očito ni u već trećem desetljeću nakon velikog uspjeha nije zaboravila tko joj je donio mnogo veselja 1986. godine.
– Da budem iskren, kada izgubim utakmicu nikada nisam zadovoljan. No, ovoga puta nisam nezadovoljan jer sam bio u Zadru i publika me ponovno pozdravila, iako je ta legendarna utakmica bila prije 23 godine. Bio sam u gradu, obišao nekoliko kafića kao i prije nekoliko godina i svi me se sjećaju i žele me počastiti – oduševljeno će Đurović koji se potom opet vratio na slavnu 1986.
Višnjik i Jazine
– Tražio sam i dobio novu snimku te legendarne utakmice i slavlja na Trgu, jer se moja snimka potpuno izlizala. Sada ću novu snimku pokazati svim mojim momčadima i mnogim prijateljima. Već sam pokazivao te snimke gdje god sam radio, u Ateni, Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Litvi i svi su bili zaprepašteni kakva je to velika utakmica bila i, naravno, slavlje nakon nje. U ovom posjetu Zadru vidio sam mnogo prijatelja, ali sam ponovno izgubio od Šuljka na karte (op.a. Branko Šuljak, pomoćni trener Zadra 1986. godine), što me najviše boli od svega. No, sve ostalo je bilo zaista izvanredno – rekao je Đurović pa nastavio o utakmici:
– Utakmicu između Zadra i Vojvodine ne treba puno komentirati, jer smo mi odavno ispali iz lige pa je teško motivirati igrače. Utakmica je počela u ritmu koji je nama odgovarao, jer je moja namjera bila uspavati Zadar i tako doći do pobjede, ali ipak nemamo dovoljno kvalitete da bismo to napravili. Kad je riječ o Zadru, ako ovako bude igrao, na završnom turniru Eurokupa u Torinu neće imati mnogo šansi. No, očekujem da će im se do Torina popraviti forma kako bi tamo imali šanse učiniti nešto.
Đurović je prvi put bio u Dvorani Kreše Ćosića?
– Dvorana je fantastična, jedna od najboljih u kojima sam bio. Ovo ne govorim zato što je ona u Zadru, nego zato što je izuzetno pregledna. Izvrsno se vidi, čak i iz posljednjih redova s bilo koje strane. Velika je, vrlo je akustična i publika je prilično blizu pa se s njom može ostvariti kontakt. Arhitektonski je izvanredno riješeno i izgleda baš gospodski, jer je sve u jednoj boji i nema pretjeranog šarenila. Po mom mišljenju, ovo je jedna od najljepših dvorana u Europi. No, emotivno sam vezan za Jazine koje su mi ostale u vrlo lijepom sjećanju. Prošao sam pored Jazina i malo mi je srce zaigralo. Bio sam unutra, jer sam htio još jednom ući i prisjetiti se lijepih uspomena. Tko zna hoće li me put ponovno dovesti ovdje s momčadima koje budem vodio, ali ću u svakom slučaju privatno dolaziti u Zadar.
Može i plivajući
U sjetnom tonu nastavio je Đurović koji je očito, kao malo koji trener, emocinalno toliko vezan za Zadar.
– Jako mi je drago što sam bio ovdje i pozdravio sve Zadrane, navijače i ljubitelje košarke. Moram još jednom reći, Zadar zaslužuje stalno biti u vrhu. Onaj natpis, “Bog je stvorija čovika, Zadar košarku” možda je malo pretjeran, ali tu ima puno rezona. Na jednom seminaru sam govorio zašto to piše u Zadru i zašto se nitko ne buni zbog toga. Ipak to ne piše ni u jednom drugom gradu. Zadar to može reći, jer je ovdje košarka prvi sport i svi je poznaju. U Zadru ljudi žive za košarku.
Međutim, Đurović ne dvoji što bi bilo kada bi stigao poziv iz Zadra.
– Već sam rekao, plivajući bih došao. No, to je teško ostvarivo u ovakvoj situaciji. Ja sam u godinama i ubrzo ću u mirovinu. No, i dalje ostajem navijač Zadra. Ta uspomena mi je najdraža u životu. Pljesak koji sam dobio kao trener FMP-a u prepunim Jazinama nikada neću zaboraviti. Posebno od ljudi koji su tada bili na istoku, od Bibinjaca i mladih koji 1986. nisu mogli biti na utakmici, ali su im sigurno pričali roditelji. Zbog toga sam uspio u svojoj karijeri.

 POKUŠAO POMOĆI ZADRU

Vojvodina je ove sezone pobijedila Zadar, ali ne i ostale momčadi koje su konkurirale za završni turnir četvorice najboljih.
– Da bih pomogao Zadru, svom snagom sam želio pobijediti Cibonu protiv koje smo izgubili zaista nesretno. Kasnije smo pokušali protiv Hemofarma, ali tada je bilo kasno, jer je Zadar izgubio od Olimpije. Pokušao sam pomoći Zadru da uđe na završni turnir regionalne lige, ali nisam uspio. Zadar je izgubio od momčadi koje su se borile za ostanak, što sebi nisu smjeli dopustiti.

 ODLAZAK IZ ZADRA NAJVEĆA POGREŠKA

Zadar ima više košarkaških “trenera” nego stanovnika.
– U Zadru je divno, a i teško biti trener. Bio sam na klupi Zadra i znam kako je meni bilo teško jer me publika nije odmah prihvatila. Kasnije sam brzo otišao, što je moja najveća pogreška u karijeri. No, možda se ne bi toliko pričalo o meni i možda se ne bi stvorila tolika fama oko te utakmice da nisam odmah otišao. Tko zna što bi bilo da sam ostao i da su eventualno zaredali porazi.