Protiv uniformnosti ‘ženskog pisma’

Knjigu su osim autorice, koja je inače izvanredni profesor Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, predstavljali Goran Bujić, književni kritičar i novinski urednik, i Edo Popović, književnik i kritičar

U utorak navečer je u V.B.Z.-ovoj knjižari u Zadru, u ‘Piramida centru’, održana književna večer kojom je predstavljena knjiga Helene Peričić “Domnana i bijele ovce”. Knjigu kratkih priča, objelodanjenu u ediciji ‘Mala knjižica’ Društva hrvatskih književnika su, osim autorice, koja je inače izvanredni profesor Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, predstavljali Goran Bujić, književni kritičar i novinski urednik, i Edo Popović, književnik i kritičar.
– Ovo je zbirka od desetak kratkih priča ponajbolje zadarske književnice. Okosnicu radnji većine priča čini odnos žensko – muškog para, a ponekad se javlja i treći element u vidu ljubavnika ili ljubavnice. Odnos autorica promatra iz ženske perspektive. Zanimljiv izuzetak je priča o Domnani njenoj majci opatici Čiki, smještena u srednjovjekovni Zadar 1066. godine. U ne baš jakoj konkurenciji suvremene zadarske književne produkcije Helena je ovom knjigom sebe uvrstila u red ponajboljih autora, kazao je o djelu Goran Bujić.
Autorica je napomenula kako su priče nastajale u periodu dugom 15 do 18 godina, te kako je upotrijebila postmodernistički diskurs.
Edo Popović složio se kako ova knjiga nadmašuje prosjek hrvatske proze u proteklih petnaestak godina:
– Osobno, Helenin stil snažno me se dojmio. Ljubitelj sam kratkih rečenica i sažetosti što proizlazi iz mog poimanja odnosa riječi i stvarnosti kojeg možemo shvatiti kao odnos geografske karte i prirode u zbilji. Također, moram priznati kako sam se čitajući Helenine priče kao muškarac osjećao vrlo nelagodno, te kako sam prepoznao mnoge svoje “odlike”. Sve to govori koliko su dobro kreirani Helenini muški likovi. Iako mi se čini da u svim Heleninim pričama nije tako, ja sam dojma da u muško – ženskim odnosima ženski princip uvijek izlazi kao pobjednik.