Zbog spleta nesretnih okolnosti i krize mnogi završavaju na rubu siromaštva

Neizvjesna zima, gospodarska kriza, inflacija, rast cijena hrane, energenata, male mirovine, male plaće, zbog toga sve više ljudi traži pomoć Socijalne samoposluge. Paketi prehrambenih namirnica i higijenskih potrepština jednom mjesečno, za one najugroženije su od velike pomoći. Iako nije mnogo, bolje išta nego ništa, a mnogima ova pomoć znači dosta jer preživljavanje od mjeseca do mjeseca za one s malim mirovinama ili primanjima, u trenutnim uvjetima, postaje gotovo nemoguća misija.

Mizerne mirovine

Četvrtkom se dijele paketi hrane, higijenskih i ostalih potrepština u Socijalnoj samoposluzi u Zadru. Rano ujutro, od 7 sati već polako počinju pristizati korisnici kojima su ovi paketi pravi spas jer uz minimalna primanja teško preživljavaju.

Svatko s ozbiljnim izrazom lica, s borama od brojnih briga, s neizvjesnošću u očima, a kod nekih i sram zbog toga što dolaze po pomoć. Nisu sirotinja, ali jesu. Nesretni splet životnih okolnosti za veliku većinu razlog je zbog kojeg su sada korisnici Socijalne samoposluge. Radili su, neki i desetljećima, ali mizerne mirovine nisu dovoljne za život. I sada su ovdje, u redu za paket u kojem će se naći ulje, brašno, šećer, sol, pokoji kilogram voća, konzerve, mlijeko, gelovi za tuširanje, prašak za robu… artikli koji su im potrebni.

Gospođa Radojka već dvije godine dolazi po paket namirnica. Troje ih je u domaćinstvu s ukupnim primanjima od tri tisuće kuna.

– Nama ovo puno pomaže jer s našim primanjima dok platimo režije ne ostane dovoljno za hranu. Ovaj paket rasporedim koliko mogu i svaka nam je pomoć dobrodošla, govori nam i dodaje kako je zahvalna za ovu pomoć.

«Komu ću se žaliti, ovoj državi?«

Na stepenicama nasuprot Socijalne samoposluge sjede dvije žene, jedna starija umirovljenica i druga od nepunih 50 godina.

– Daju Ukrajincima, pa mogu i nama. Ja ne mogu kupiti ništa, rastajem se od muža, živim sama, nemam mirovinu, ne radim nigdje, bolesna sam. Komu ću se žaliti, ovoj državi? Dobijem ulje, brašno, rižu… Da se mogu negdje zaposliti bilo bi dobro, govori nam druga gospođa.

Starija žena, kako nam kaže, radila je godinama, bolesna je, a u Socijalnu samoposlugu dođe po potrebi, ne uvijek.

– Imam malu mirovinu, imam i sina koji ne radi, pa nam dobro dođu namirnice koje dobijemo, priznaje.

Oko 1300 članova korisnici su zadarske Socijalne samoposluge, odnosno 450 obitelji. Ta brojka, očekivano će rasti budući da predviđanja za gospodarski oporavak nisu sjajna. Većinom je riječ o umirovljenicima s minimalnim primanjima, umirovljenicima samcima, samohranim roditeljima, višečlanim obiteljima i osobama koje su u sustavu socijalne skrbi.

Pomoć Ukrajincima

– Većina naših korisnika tijekom sezone nađe posao, ali kako je sezona gotova, krajem rujna i tijekom listopada povećava se broj korisnika što je očekivano. Veći pritisak bit će u prosincu i siječnju, mi smo na to spremni, zahvaljujući potporama s više strana. Nastojimo svima koji su u potrebi omogućiti da dobiju paket jedno mjesečno i da nitko ne bude zanemaren u tom dijelu, istaknula je Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja Caritasa i voditeljica Socijalne samoposluge u Zadru.

Ono što stvara dodatni pritisak na zadarsku Socijalnu samoposlugu je činjenica da na našem području boravi velik broj izbjeglica iz ratom zahvaćene Ukrajine. Oni su tijekom ljeta bili redoviti korisnici jer su izostali paketi koje je prethodno dijelio Crveni križ.

– Crveni križ će ovaj mjesec podijeliti pakete izbjeglicama iz Ukrajine, a nama će se osloboditi prostor da možemo zadovoljiti potrebe drugih korisnika. U našoj evidenciji imamo 354 Ukrajinaca, to su osobe koje su se nama direktno javile, koje su uredno registrirane i koje mjesečno dolaze po svoje pakete, to su uglavnom samci i žene. Moramo biti spremni pomoći i njima jer smo i sami bili u takvoj situaciji, istaknula je Tadić.

Nažalost, imaju ljude koji su kronično orijentirani na skrb države i humanitarne potrebe, ali svi kojima je potrebno i koji se jave za pomoć u zadarski Caritas neće otići bez njihove pomoći. Zadarski Caritas umrežen je s ostalim institucijama, Centarom za socijalnu skrb, te Gradom i Županijom koji ih kontinuirano prate i financijski pomažu Socijalnu samoposlugu, Pučku kuhinju i Prenočište Sv. Vinko Paulski.

Prioritet su najugroženiji

Police samoposluge nisu nikad prazne, zahvaljujući donacijama brojnih trgovačkih lanaca, u sklopu sustava e doniranje hrane, te tvrtki, ali i običnih ljudi koji nesebično pomažu potrebitima.

– Putem E doniranja smanjuje se nepotrebno bacanje hrane iz trgovačkih lanaca, a svi naši korisnici mogu svako jutro kada ih dovezemo ovdje, doći i uzeti. Tako i smanjujemo broj ljudi koji kopaju po kontejnerima jer smatramo kako nitko to ne bi trebao raditi. Također, aplicirali smo 2016. godine za EU projekte, za EU socijalni fond, trenutno se provodi četvrta faza tog projekta koji je od velike važnosti za kvalitetu usluge koju pružamo našim korisnicima. Oni dobiju voće, povrće, osnovne namirnice, sve što trebaju otići kupiti, sve što domaćinstvo treba. Artikle dijelimo po broju članova u domaćinstvima, objasnila je Tadić.

Ovaj projekt važan je i za Pučku kuhinju gdje se dnevno kuha 300 obroka, dok se u Benkovcu kuha 100 obroka. U posljednje vrijeme raste broj korisnika koji dostavu obroka traže na kućne adrese, što ih, kako navodi Tadić, veseli jer nastoje pridonijeti tome da čovjek što duže ostane u svom domu nego da bude smješten u instituciju.