Braća Marin i Tihomir Knežević oslobođeni od svih optužbi

Nakon okončanog suđenja zatvorenog za javnost, Marin Knežević oslobođen je od optužbe za silovanje zbog nedostatka dokaza, a što se tiče njegovog brata Tihomira koji je bio optužen zbog pomaganja u prikrivanju kaznenog djela, tužiteljstvo je odustalo od kaznenog progona
Zbog nedostatka dokaza, jučer je na Županijskom sudu u Zadru nakon okončanog suđenja zatvorenog za javnost, Marin Knežević (44)nepravomoćno oslobođen od optužbe za silovanje, a što se tiče njegovog brata Tihomira (50) koji je bio optužen zbog pomaganja u prikrivanju kaznenog djela, tužitelj je odustao od kaznenog progona, pa je i u njegovom slučaju donesena odbijajuća presuda.
Riječ je, podsjećamo, o događaju iz veljače 1999. godine kada je Marin Knežević nakon radnog vremena njegovog kafića “Schery” pozvao dvije djevojke na piće.
Prema optužnici županijskog državnog odvjetništva, Knežević je kod prvog semafora, od jedne djevojke zatražio da izađe iz auta, a s drugom je nastavio vožnju te skrenuo na poljski put gdje je zaustavio automobil.
Kada je shvatila što ju je snašlo i od čega joj prijeti opasnost, djevojka se uspaničila i počela ga moliti da je pusti iz automobila te da će ona pješice nastaviti put kući.
No, kako ga je teretila optužnica, nije ju htio pustiti te ju je udario rukom po zatiljku i počeo vući za kosu.
Hrvanje i borba trajali su, kako je pisalo u optužnici, nekoliko minuta, no Knežević kao bivši boksač uspio je sasvim slomiti otpor nesretne djevojke.
Uloga njegovog starijeg brata u cijeloj priči bila je – zataškavanje događaja kako Marin ne bi završio na optuženičkoj klupi.
Naime, nakon što je djevojka prijavila policiji silovanje i imenovala Marina Kneževića te je on potom uhićen i pritvoren za trajanja istrage, Tihomir Knežević je od nje zahtijevao da povuče prijavu protiv njegovog brata te da će je nakon toga “svi ostaviti na miru”.
Kako bi se “osigurao” ipak je još dodatno angažirao nekolicinu svojih prijatelja da odu do kafića u kojem je radila kao konobarica te da je napadnu i prestraše kako bi ona pred istražnim sucem Županijskog suda u Zadru, povukla kaznenu prijavu.
Djevojka je na kraju bila prisiljena povući navode iz kaznene prijave nakon što je jednom zgodom Kneževićev prijatelj u nju uperio pištolj, dok su je ostali gađali pivskim bocama.
Na kraju je djevojka početkom ožujka 1999. godine pred Općinskim sudom u Zadru odgovarala zbog lažnog prijavljivanja, no tijekom suđenja ipak je rekla kako je sve što je prijavila istina, ali je zbog ozbiljnih prijetnji i straha za vlastiti život koje joj je upućivao Tihomir Knežević i “njegovi”, bila prisiljena promijeniti iskaz.
Prvobitnu verziju svoje priče o silovanju potvrdila je opet, ali ovoga puta pred ovlaštenim sudbenim tijelima Kraljevine Nizozemske kamo je otišla nedugo nakon događaja.
Tako je glasila optužnica zadarskog državnog odvjetništva kojom su se teretila braća Knežević, no kako tijekom suđenja, optužbe nisu dokazane predsjednik Sudskog vijeća Boris Babić, braću je oslobodio.