Mali iznajmljivači nisu problem koji treba ukloniti: 'Ministarstvo mora zastupati sve, a ne samo velike investitore'

Održivi turizam ne smije postati opravdanje za potiskivanje hrvatskih obitelji s turističkog tržišta, poručili su predstavnici Udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače – SMOi na okruglom stolu “Igre i igrice oko hrvatskog turizma – Kako (is)pravno zaštititi budućnost i pravnu sigurnost malih iznajmljivača?”, održanom u Hrvatskom saboru u organizaciji zastupnika Damira Barbira.  Sudjelovali su konzultantica u marketingu u turizmu  Marina Đukanović, informatički stručnjak Ivan Ivanković Jokica, potpredsjednica udruge SMOi Hana Matić, poduzetnik i turistički konzultant Nedo Pinezić, predsjednik udruge SMOi Vedran Tomić i odvjetnik Toni Vukičević.

Predstavnici udruge SMOi upozorili su na opasnosti kojima će iznajmljivači biti izloženi ukoliko se izglasa ovakav Zakon o ugostiteljstvu u predloženim odredbama vezanim uz: obveznu rekategorizaciju po nepoznatim uvjetima, podjelu iznajmljivača prema prebivalištu i vrsti objekta te predloženo ukidanje rješenja zbog neplaćanja turističke pristojbe.

“Ministarstvo mora zastupati interes svih, a ne samo velike investitore”

Hana Matić, potpredsjednica udruge SMOi, upozorila je da se razvoj jednog dijela turističkog gospodarstva ne smije provoditi na štetu drugoga.

– Održivi turizam ne smije značiti turizam bez malih iznajmljivača. Ne tražimo povlašten položaj, nego ravnopravnu priliku i pravedan tretman. Ministarstvo turizma mora biti ministarstvo svih dionika turizma, a ne samo velikih investitora, poručila je Matić.

Naglasila je da gost obiteljskog smještaja nije samo jedan popunjen krevet: njegova se potrošnja prelijeva na restorane, obrtnike, OPG-ove, trgovine i druge lokalne poduzetnike. Zato se privatni smještaj, istaknula je, ne može svesti na broj kreveta niti prikazivati kao prepreka održivosti, već treba dobiti zasluženo priznanje za svoj doprinos lokalnoj zajednici.

– Želimo li hrvatski turizam u kojem će priliku imati samo oni koji raspolažu velikim kapitalom ili želimo turizam u kojem će svoje mjesto imati i hrvatske obitelji, mali poduzetnici i lokalne zajednice? Mi vjerujemo u ovaj drugi model, zaključila je Matić.

“Kategorizaciju treba ukinuti”

Marina Đukanović, konzultantica u marketingu u turizmu i članica izvršnog odbora  udruge SMOi, upozorila je da je kategorizacija atavizam iz 80-ih godina kojeg treba odbaciti, a ne dodatno postrožavati  jer za privatni smještaj u EU ne postoji obavezna kategorizacija u smislu obaveznog očevida prije izdavanja rješenja o odobrenju iznajmljivanja, niti je igdje obavezna kategorizacija po sustavu zvjezdica.

Danas ne postoji potreba za sustavom kategorizacije niti za sustavom zvjezdica kao garancijom kvalitete. Objekti su prikazani fotografijama, nerijetko i videom, a kvalitetu u realnom vremenu odražavaju recenzije na online platformama, Googleu, društvenim mrežama itd.

To je potvrdio i gost, Ivan Ivanković, informatičar i AI entuzijast koji je na uzorku od 1,6 milijuna recenzija proveo AI analizu uspoređujući snage i slabosti hrvatskog turizma s konkurentima na Mediteranu. Među 5 najjačih mediteranskih tržišta, upravo Hrvatska ima najbolje recenzije, a privatni smještaj bolje je ocijenjen od hotelskog. Zastupnik Nino Raspudić na to je reagirao pitanjem „pa zašto onda forsiramo podizanje kvalitete privatnog smještaja, umjesto da hotele pritisnemo da budu bolji?!“ no zbog izostanka predstavnika Ministarstva turizma to je pitanje ostalo bez odgovora.

Suvremeni gost niti razumije naš sustav kategorizacije niti su mu bitne naše zvjezdice, a  proklamirani cilj rekategorizacije sa svrhom podizanja kvalitete s 3* na 4* nije moguće postići sve dok je prvi kriterij za kategorizaciju – kvadratura. Veliki broj privatnih apartmana s 3* već je danas opremljeno na puno višoj razini, ali im nedostaje dodatna kupaonica ili par kvadrata za višu kategoriju.

Uvođenje obavezne rekategorizacije svakih 10 godina dodatno je podmetanje noge hrvatskom turizmu jer ograničava fleksibilnost i realno smanjuje konkurentnost hrvatskog turizma na svjetskom tržištu, propisujući hrvatskom privatnom smještaju pravila koja nitko drugi nema.

U stvarnosti, obaveza rekategorizacije samo je jedan od alata za provođenje ciljeva Strategije razvoja turizma, a koji je drastično smanjenje privatnog smještaja kako bi se oslobodili kapaciteti za hotelski smještaj. Za svaku luksuznu rezidenciju i luksuzni apartman koja se planira izgraditi i prodati u hotelskom resortu, mora se zatvoriti  jedan obiteljski apartman.

“Granica županije nije granica gostoljubivosti”

Vedran Tomić, predsjednik Udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače – SMOi, poručio je da iznajmljivači ne pristaju na podjelu na poželjne i nepoželjne prema prebivalištu i vrsti objekta. Upozorio je da država takvom podjelom obezvređuje i obespravljuje dio građana koji zakonito rade, ulažu i plaćaju poreze na temelju dozvola koje im je sama izdala.

Nelogičnost zakonske kategorije „domaćina” ilustrirao je primjerom iz svojeg kraja: osoba iz Senja koja iznajmljuje djedovinu u obližnjem Novom Vinodolskom ne može ostvariti taj status zbog županijske granice, dok ga osoba iz Delnica za nekretninu u tom istim Novom ima. Istodobno, stanovnik Novog Vinodolskog koji iznajmljuje apartman u višestambenoj zgradi u kojoj je rođen i živi isključen je zbog vrste objekta.

– Domaćinstvo se dokazuje odnosom prema gostu, a ne adresom na osobnoj iskaznici. Granica županije nije granica gostoljubivosti, poručio je.

Posebno je osudio predloženo ukidanje rješenja zbog neplaćanja turističke pristojbe. Istaknuo je da takva mjera ne pogađa samo trenutačno poslovanje nego i postojeće rezervacije, obiteljska ulaganja i samu mogućnost podmirenja duga, a ujedno je to jedini parafiskalni namet  i iznajmljivači su jedini subjekt koji zbog tog duga mogu ostati bez Rješenja o radu. Takva vrsta rigorozne kazne nije predviđena za niti jednog drugu djelatnost.

– Kako će čovjek lakše platiti dug ako mu oduzmete zakoniti izvor prihoda? Danas turistička pristojba, sutra kategorizacija, a svaki put iznad glave visi ista prijetnja: gubitak dozvole za rad, upozorio je Tomić. Zaključno je postavio pitanje u čiju se korist provodi reforma, suprotstavljajući nova porezna i administrativna opterećenja obiteljskog smještaja poticanju krupnih hotelskih investicija kreditima, potporama i poreznim olakšicama. Upozorio je na opasnost turističkog modela u kojem se hrvatske obitelji potiskuje iz uloge vlasnika smještaja i domaćina, a vrata širom otvaraju stranim investitorima.

“Loše sročeni zakoni potencijalni su financijski teret za sve građane RH”

U svom kratkom izlaganju odvjetnik Vukićević, stručnjak za europsko pravo i poznat kao pravni zastupnik građana u tužbi „Statileo protiv RH“ pred Europskim sudom u Strassbourgu, ukazao je na opasnost loše sročenih zakona koji nisu usklađeni s pravnom stečevinom EU, osobito s načelima nužnosti, primjerenosti i proporcionalnosti, a koji potencijalno mogu dovesti do serijskih tužbi građana protiv RH. Upozorava da neke od odredbi predloženog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti u korijenu imaju elemente diskriminacije i nesuglasja s načelima EU što predstavlja potencijalni rizik za tužbe, kako hrvatskih tako i građana europske unije koji su stavljeni u neravnopravni položaj.

Zakonodavac kao nije svjestan da nije više ono vrijeme kada si donio zakon i više nema kontrole nad zakonom – kontrola postoji i to izvan okvira ove države i to katkad pomaže. Očito se prilikom pripreme ne konzultiraju ljudi koji su u kontaktu s praksom Europskog suda, koji bi mogli ukazati na one probleme koji mogu rezultirati velikom materijalnom štetom čije posljedice snosimo svi.

Nedo Pinezić, kao dugogodišnji predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri HGK naglašava da je prijedlog Zakona loš i da ga treba vratiti izrađivaču na temeljitu doradu.  Podsjeća da je do ukidanja Zajednice kao krovnog udruženja malih iznajmljivača (2017.) svaki zakon koji se tiče obiteljskog smještaja bio provjeren i usuglašen ljudima na terenu, što je osiguravalo pravičnost i win-win kako za ostvarenje ciljeva Vlade, tako i za zaštitu malih iznajmljivača. Ovaj put izostao je kvalitetan dijalog sa strukom i malim iznajmljivačima, a prijedlog zakona nudi niz loših i štetnih rješenja koja ne doprinosi ni boljoj kvaliteti ni boljoj regulaciji ukupnog turističkog tržišta, nego samo donosi dodatne prepreke i obaveze za one koji već legalno i pošteno rade.