Punk je rušio modna pravila, a onda i sam postao dio njih

Poderana odjeća, ziherice, lanci, kožne jakne i karirani uzorci nekoć su bili znak nepripadanja pristojnom društvu. Danas se isti detalji pojavljuju na modnim pistama, u izlozima luksuznih trgovina i kolekcijama najpoznatijih dizajnera. Kako je stil koji je namjerno odbacivao pravila odijevanja postao jedan od najprepoznatljivijih jezika visoke mode?

Punk nije nastao u modnim salonima, niti su njegovi prvi poklonici razmišljali o tome što će se nositi sljedeće sezone. Njihova je odjeća često bila jeftina, rabljena, poderana ili prepravljena vlastitim rukama. Ono što se nije moglo kupiti, moglo se napraviti, a ono što je izgledalo previše uredno, moglo se uništiti. Majice su se rezale, hlače spajale zihericama, a odjevni predmeti koji dotad nisu imali nikakve veze s modom postajali su njezinim najupadljivijim dijelovima.

U Velikoj Britaniji sredinom sedamdesetih takav je izgled postao posebno vidljiv među mladima okupljenima oko nove glazbene scene. Nezaposlenost, gospodarske teškoće i nezadovoljstvo društvenim poretkom stvarali su ozračje u kojem su bendovi poput Sex Pistolsa i The Clasha pronašli svoju publiku. Punk je bio glasan, provokativan i često namjerno neugodan. Takva je bila i odjeća njegovih poklonika.

No, iako je punk odbacivao modna pravila, vrlo je brzo stvorio vlastiti prepoznatljiv izgled. Upravo će taj paradoks desetljećima poslije postati jedna od najzanimljivijih priča u povijesti mode.

Dućan koji je šokirao London

Jedna od najvažnijih adresa u povijesti punk mode bila je 430 King’s Road u londonskoj četvrti Chelsea. Ondje su Vivienne Westwood i Malcolm McLaren početkom sedamdesetih otvorili trgovinu koja je tijekom godina mijenjala ime, izgled i ponudu, ali nikada nije odustajala od provokacije.

Godine 1974. trgovina je dobila ime SEX, ispisano golemim ružičastim slovima iznad ulaza. Unutra se prodavala odjeća od gume, kože i PVC-a, komadi inspirirani fetišističkom odjećom te majice s provokativnim natpisima i ilustracijama. Neki su prizori bili toliko kontroverzni da su Westwood i McLaren imali problema s policijom.

Dvije godine poslije trgovina je postala Seditionaries, a njezini kupci mogli su pronaći hlače povezane remenjem, poderane majice, lance i odjeću koja je izgledala kao da je namjerno uništena. Među poznatim modelima bile su takozvane bondage trousers, hlače s patentnim zatvaračima i trakama koje su čak ograničavale slobodu kretanja.

Westwood pritom nije bila samo dizajnerica koja je prepoznala zanimljiv trend. Aktivno je sudjelovala u oblikovanju izgleda londonske punk scene, dok je McLaren postao menadžer Sex Pistolsa. Glazba, odjeća i provokativni javni nastupi međusobno su se nadopunjavali.

Ziherica umjesto nakita

Posebno zanimljiv dio punk mode bila je upotreba sasvim običnih predmeta. Ziherica, koja je dotad služila za pričvršćivanje tkanine, postala je ukras na jaknama, majicama, pa čak i licima. Lanci, lokoti, zakovice i patentni zatvarači prestali su biti samo praktični dodaci.

Ni škotski karirani uzorak nije prošao netaknut. Tartan, tradicionalno povezan sa škotskom odjećom i britanskom baštinom, punkeri su kombinirali s poderanim majicama, kožom i teškim čizmama. Umjesto urednih kompleta nastajale su namjerno neskladne kombinacije.

Važnu ulogu imala je i ideja da svatko može sam napraviti svoju odjeću. Nije trebalo znati profesionalno šivati, imati skupocjenu garderobu ni slijediti modne časopise. Stara majica mogla je postati nova uz nekoliko rezova, natpis ispisan bojom ili šaku ziherica.

Upravo će taj princip, danas poznat pod engleskim nazivom do it yourself, odnosno »uradi sam«, ostaviti jedan od najtrajnijih tragova u modi.

Pobuna stiže na pistu

Nije trebalo dugo da i profesionalni dizajneri primijete što se događa na ulicama. Britanska dizajnerica Zandra Rhodes već je 1977. predstavila kolekciju Conceptual Chic, u kojoj je koristila ziherice, lance i druge detalje karakteristične za punk.

Bio je to neobičan obrat. Ono što je nastalo kao odbacivanje konvencionalne mode sada se pojavilo u kolekciji poznate dizajnerice. Ipak, Rhodes nije jednostavno preslikala izgled mladih punkera. Njihove je grube detalje povezala sa svojim prepoznatljivim radom s tkaninama i bojama.

Vivienne Westwood nastavila je vlastiti dizajnerski put. Godine 1981. s McLarenom je predstavila kolekciju Pirate, inspiriranu povijesnom odjećom, gusarima i raskošnim siluetama. Punk je u njezinu radu postupno ustupao mjesto novim idejama, ali sklonost propitivanju pravila nikada nije nestala.

Westwood je poslije postala jedno od najvažnijih imena britanske mode, poznata po korzetima, neobičnim krojevima, tartanu i poigravanju povijesnom odjećom. Žena koja je sedamdesetih prodavala provokativne majice na King’s Roadu desetljećima poslije stvarala je raskošne večernje haljine.

McQueen nije štedio publiku

Među dizajnerima koji su nastavili propitivati granice odijevanja posebno se istaknuo Alexander McQueen. Njegove revije nisu bile samo predstavljanja odjeće. Često su izazivale nelagodu, rasprave i oštre reakcije.

Kolekcija Highland Rape iz 1995. izazvala je kontroverze zbog poderanih, razrezanih i djelomično razotkrivenih odjevnih predmeta te načina na koji su modeli predstavljeni. Dio javnosti protumačio ju je kao prikaz nasilja nad ženama, dok je McQueen objašnjavao da se naziv odnosi na povijesno iskorištavanje škotskog gorja.

Za razliku od ranih punkera, McQueen je raspolagao iznimnim krojačkim znanjem i složenim tehnikama izrade. Ipak, u njegovu radu prepoznaje se srodna spremnost na rušenje očekivanja. Odjeća nije morala biti ugodna oku, a revija nije morala završiti pljeskom oduševljenja.

Njegova upotreba tartana pritom je imala i osobno značenje, povezano sa škotskim podrijetlom i poviješću. Zato bi bilo pogrešno sve njegove karirane kreacije jednostavno proglasiti punkom. Utjecaj punk estetike samo je jedan dio znatno složenijeg dizajnerskog nasljeđa.

Pobuna u muzeju

Koliko je punk promijenio modu možda najbolje pokazuje događaj iz 2013. godine. Njujorški Metropolitan Museum of Art tada je otvorio izložbu PUNK: Chaos to Couture, posvećenu upravo njegovu utjecaju na visoku modu.

Izloženo je približno stotinu muških i ženskih kreacija, od izvorne punk odjeće sedamdesetih do modela luksuznih modnih kuća. Posjetitelji su mogli vidjeti kako su dizajneri ziherice, zakovice, lance, poderane tkanine i grafite pretvarali u dijelove skupocjenih kreacija.

Među zastupljenim imenima bili su Chanel, Dior, Versace, Givenchy, Comme des Garçons, Alexander McQueen i Vivienne Westwood. Izložba je usporedila dva naizgled suprotna pristupa: punkersko samostalno prepravljanje odjeće i visoku modu, u kojoj se pojedini komadi izrađuju ručno, uz mnogo vremena i preciznosti.

Te je godine i slavna Met Gala bila posvećena punku. Tema koja je nekoć izazivala zgražanje našla se u središtu jednog od najpoznatijih društvenih događaja modne industrije.

Pritom je ostalo otvoreno zanimljivo pitanje: što se događa s pobunom kada postane luksuz koji si mogu priuštiti samo rijetki?

Bunt na prodaju

Danas za punkerski izgled nije potrebno rezati vlastitu odjeću ni tražiti sigurnosne igle po kući. Poderane traperice, kožne jakne sa zakovicama, karirane suknje i teške čizme odavno su postale dio svakodnevne garderobe. Mogu se pronaći u trgovinama različitih cjenovnih razreda, a nerijetko se prodaju već tvornički poderane ili izblijedjele.

U tome se krije najveća ironija punk mode. Generacija koja je odbacivala potrošačke navike i nametnute standarde odijevanja stvorila je izgled koji je modna industrija pretvorila u proizvod.

Ipak, bilo bi nepravedno svesti cijelu priču na komercijalizaciju. Punk je pokazao da odjeća ne mora uvijek laskati tijelu, da se ljepota može pronaći i u nesavršenosti te da neobične kombinacije mogu biti zanimljivije od besprijekorno usklađenih kompleta.

Možda najvažnije, otvorio je prostor ljudima koji nisu imali novca za dizajnersku odjeću, ali su imali ideje i želju za eksperimentiranjem.

Pola stoljeća nakon prvih punkerskih provokacija, ziherica više nikoga neće osobito šokirati. No teško je zamisliti suvremenu modu bez slobode kombiniranja, prepravljanja i namjernog kršenja pravila koju je punk pomogao popularizirati.

A sve je počelo s nekoliko poderanih majica, malo žestoke glazbe i mladima kojima nije bilo osobito stalo do toga sviđa li se njihov izgled ostatku svijeta.