Fascinantne fotografije otkrivaju tajni život Velebita, iza njih stoji velika misija

Divljina moćnog Velebita u stalnom je ciklusu promjena, koje obuhvaćaju prirodni i životinjski svijet. Šume i nepregledne strmine moćnog Velebita nastanjuju brojne životinje, biljojedi i predatori, kukci i vodozemci, koji su kroz povijest bili rijetki ili svakodnevni stanovnici planinskog kraja.

Širenje poljoprivrede i gospodarstva sve bliže planini prvo je rezultiralo šokom za životinjski svijet, da bi napuštanje poljoprivrede i zemljoradnje isti taj prostor ostavilo praznim. Na scenu su stupili znanstvenici, ljubitelji prirode i životinja te su kroz rad Zaklade Rewilding Velebit tijekom godina polako pokušali uspostaviti ravnotežu između biljnog i životinjskog svijeta, anulirati negativne utjecaje čovjeka.

Jelen i divokoza

Više o njihovu radu i misiji saznali smo u Zračnoj luci Zadar, gdje su rad Zaklade, ali i divljinu Velebita predstavili impresivnom izložbom fotografija »Rewilding Velebit – fotografije divljine« koju potpisuje pet autora: Daniel Allen, Sophie Monsarrat, Nino Salkić, Vedran Slijepčević i Goran Šafarek.

Kako nam je kazao organizator izložbe Krunoslav Bošnjaković, Zaklada je usmjerena prvenstveno na očuvanje životinjskog svijeta na oko sedmini teritorija planine Velebit, tj. na 30 tisuća hektara, koliko je pod upravom Zaklade.

– Prvenstveno radimo na povećanju brojnosti vrsta koje su ugrožene ili nestale s područja Velebita. Želimo imati održive brojke divljih vrsta u zdravom staništu prema konceptu »rewildinga«, tj. vraćanja životinja u divljinu. Inovativni je to koncept koji obnavlja prirodne procese do mjere u kojoj smo mi nepotrebni na terenu, istaknuo je Bošnjaković.

Nisu samo risovi, medvjedi i vukovi pod negativnim utjecajem ljudskih djelatnosti.

– Jednog običnog jelena, primjerice, na Velebitu nema dovoljno. Veliki lovni pritisak, krivolov i loše stanje staništa desetkovali su njihovu populaciju, tako da smo mi u devet godina preko sto jedinki vratili u prirodu, dodao je Bošnjaković.

Monitoringom putem kamera, obradom podataka na terenu, te prikupljanjem uzoraka pokušavaju procijeniti populacije na terenu.

– Primjrice, divokoza je prije stotinjak godina praktički bila istrijebljena, te od 70-ih obnavljana. Mi procjenjujemo kako bi divokoza na terenu moglo biti oko dvije tisuće, a sada ih je tek 600-tinjak. Biljožderi su važni jer održavaju velebitske travnjake, kojim je nekad pasla stoka, a koje sada više nema, istaknuo je Bošnjaković dodajući da su travnjaci zapušteni i zarasli.

Preobrazba livada

– Jelen koji brsti tu vegetaciju zapravo otvara prostor da priroda oživi, cvijeće i bilje ponovno izraste i bude izloženo suncu. Prirodna bioraznolikost znači i životinjsku bioraznolikost, tako da povratak najmanjih insekata potiče postupnu preobrazbu tih livada, naglasio je Bošnjaković dodavši kako Velebit pati od sukcesije otkako su tisuće domaćih životinja održavale travnjake.

– Tri predatora, ris, vuk i medvjed svaki imaju svoje prehrambene navike, a kad-tad će to biti upravo veliki biljojedi. Medvjed najčešće neće napasti živu jedinku, ali će se hraniti strvinom, dok će ris biti fokusiran na mladunčad ili ozlijeđene jedinke u stadu, a vuk napadati kad je u čoporu. Na Velebitu nema invazivnih vrsta, naglasio je naš sugovornik, poručivši kako u divljinu južnog i srednjeg Velebita žele vratiti tetrijeba.

– Često se oslanjamo na planinare i šetače da nam se jave ako uoče životinju ili njezine tragove. Potičemo ih tako da promatraju prirodu. Građanska znanost tako postaje važan dio naših napora, kazao je Bošnjaković te zaključio kako su kroz fotografije prirode i divljine Velebita htjeli predstaviti javnosti koliko je strpljenja i poštovanja prema životinji potrebno da bi se ona uhvatila u pravom foto trenutku.