Zagrebački profesor dvije godine tajno savjetovao srpske studente. Zgrozio je i Vučića i - hrvatsku desnicu

Vidjeli ste da je ovaj Maršalovski, ako mu je tako ime, danas priznao. To je velika vijest, on je profesor, kako oni kažu, sveučilišni profesor i priznao je da je on bio taj nevidljivi, bez imena Prijatelj studenata koji je objašnjavao što i kako trebaju raditi. Tako da to ljudi znaju, trijumfalno je u nedjelju navečer na srpskoj televiziji Pink rekao donedavni predsjednik susjedne države Aleksandar Vučić. Tjedan dana poslije teškog izbornog poraza i prelaska u oporbu, tumačio je iz svoje perspektive što mu se dogodilo i u tom je kontekstu spomenuo i »Maršalovskog«.

Pod pseudonimom

Riječ je zapravo o profesoru na zagrebačkom Pravnom fakultetu Aleksandru Maršavelskom, koji je nekoliko sati prije još jednog Vučićevog postizbornog intervjua otkrio da je on, koristeći se pseudonimom Prijatelj studenata, od veljače prošle godine napisao pedesetak kolumni u formi pisama srpskim studentima, koje je objavljivao dnevni list Danas. Ranije je Maršavelski najavio da će nakon parlamentarnih izbora izaći iz anonimnosti i to je u nedjelju i učinio. Budući da je skoro dvije godine Vučić govorio da su se studenti odnosno građani Srbije pobunili protiv njega i na poticaj i po naputcima iz Hrvatske, jedva je dočekao priznanje Maršavelskog. Za njega ono predstavlja bitan dokaz da je bio u pravu i zato je to nazvao velikom viješću. Zagrebački profesor u nedjelju je detaljno objasnio zašto se studentskom pokretu, s kojim se snažno solidarizirao, nije obraćao pod svojim imenom, osvrnuo se na neke vlastite pogrešne procjene razvoja događaja u Srbiji, a i pohvalio se da su ga oni kojima je pisao u nečemu poslušali.

Nakon što je početkom 2025. dao nekoliko intervjua za srpske medije i podržao studentske prosvjede, prisjetio se, uslijedile su negativne reakcije Vučića i njegovih suradnika, koji su ga čak proglasili »ustaškom bitangom«, pa je odlučio da će dalje djelovati pod pseudonimom, kako vlastima u Beogradu ne bi pružao argumente za tvrdnje da se Hrvatska miješa u unutarnje odnose u Srbiji. U prvom od svojih pedesetak pisama, Prijatelj studenata preporučio im je četiri koraka, pozivanje na plenum nestranačkih gosti s kojima bi se »konzultirali o pitanjima važnim za budućnost Srbije«, zahtjev za ponavljanje neregularnog izbora članova Savjeta REM, tijela kojem je u Hrvatskoj pandan Vijeće za elektroničke medije, da na prosvjedima govore »najbolji gosti plenuma« te predlaganje prijelazne Vlade. »Ova četiri koraka jamče sinergiju studenata i iskusnih nezavisnih profesionalaca. Ako vas institucije ignoriraju, činite što i dosad, blokirajte i prosvjedujte jer građani su uz Vas«, napisao je Prijatelj studenata Maršavelski u veljači 2025. U završnom pismu, u kojem je otkrio svoj identitet, izdvojio je savjet studentima na koji je najponosniji. Sugerirao im je da na izbornoj Studentskoj listi ne bude Milo Lompar, profesor srpske književnosti i izraziti nacionalist, koji je jedno vrijeme figurirao kao netko koga će studenti suprotstaviti Vučiću. »Da je on ostao, dobili biste barem 200 tisuća glasova manje i Srbija bi danas bila u kaosu«, uvjeren je Maršavelski. Nije jučer želio ništa reći kada smo ga zamolili za komentar njegove neuobičajene aktivnosti.

On je, inače, društveno angažiran i u Hrvatskoj, 2024. se kandidirao za Ustavni sud, a trenutačno je član Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, tijela nadležnog da »prati zakonitost rada sigurnosnih službi«. Maršavelski je, dakle, po prirodi svoje pozicije u kontaktu sa SOA-om i VSOA-om. Jer, kada dobiju nečiju predstavku, »članovi Vijeća odlaze u nadzor agencija kako bi proveli neposredan uvid u podatke, zbirke podataka, dokumente te ostale relevantne činjenice, radi provjere tvrdnji iznesenih u predstavci«.

Uznemirena desnica

Ovo je uznemirilo hrvatsku desnicu jer, kako je na Facebooku napisao Tomislav Jonjić, predsjednik stranke Jedino Hrvatska, Maršavelski je »čovjek koji ima pristup tajnim dokumentima hrvatskih sigurnosno-obavještajnih službi«, a »javno je priznao svoju jugoslavenstvom natopljenu spregu s takozvanim srpskim studentima«.

»Iako njegovi ideološko-politički pogledi (i neke druge sklonosti) nisu nikakva tajna, nikoga prije, nažalost, nije zanimalo kako je Maršavelski postao član tog tijela; nikoga ne zanima tko ga je predložio i tko je sve glasovao za njegov izbor. Nikome nije palo na pamet da je svojedobno član istoga tog vijeća bio i Gordan Bosanac, čovjek sličnih pogleda i sklonosti, kojega sada vidimo razdragana na ulicama beogradske čaršije. Drugim riječima, mi sami u ključne institucije hrvatske države ugrađujemo ljude koji služe tuđinskim interesima i ciljevima«, ustvrdio je Jonjić, zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini.

Maršavelski, znači, nije po volji ni Vučiću ni nacionalnoj desnici u Hrvatskoj.