Albina Grčić u Zadru otvoreno progovorila o ljubavnim vezama: 'Od svakog dečka napravila bih idola. Mislila sam da ću se udati za sva tri'

Nekadašnja hrvatska predstavnica na Eurosongu Albina Grčić u crkvi sv. Frane u Zadru održala je osobno svjedočanstvo o vjeri, životu na estradi i duhovnom preokretu zbog kojeg je odlučila promijeniti životne prioritete. Pred okupljenima je govorila o iskustvima koja su pratila njezin glazbeni uspjeh, odnosima u kojima je, kako danas priznaje, tražila pogrešnu vrstu sigurnosti, ali i trenutku u Međugorju nakon kojeg je donijela odluke koje su je udaljile od dotadašnjeg načina života.

Prisjećajući se svojih glazbenih početaka i pobjede na Dori, Albina je priznala kako tada nije imala jasno izgrađenu sliku o tome kakva umjetnica želi biti. Pjesma s kojom je krenula prema Eurosongu predstavljala je, kaže, nešto potpuno drukčije od njezina dotadašnjeg glazbenog senzibiliteta, ali i priliku da javnosti pokaže hrabriju i samouvjereniju verziju sebe.

Posebno se prisjetila trenutka nakon pobjede na Dori, kada se, unatoč velikom uspjehu, u Split vraćala autobusom.

– Pobijedila sam na Dori i trebala sam se vraćati u Split. Uzela sam autobus, na jednom sjedalu bila sam ja, a na drugom statua Dore, teška valjda sedam ili osam kilograma. Meni je to bilo potpuno normalno, iako su se ljudi oko mene čudili kako se autobusom vraćam kući nakon pobjede, ispričala je, naglasivši kako su je roditelji odgajali da se ne uzdiže iznad drugih.

Ipak, ulazak u svijet estrade postupno je mijenjao njezin pogled na život. Premda tvrdi da sa same glazbene scene ne nosi isključivo negativna iskustva, s vremenom je počela osjećati da se sve više udaljava od vrijednosti koje je zapravo željela živjeti.

– Shvatila sam da moje pjevanje više uopće nije bitno. Na kraju se sve svodilo na to što sam obukla, s kim sam izašla, s kim su me vidjeli, na kojoj sam se plaži slikala i koja mi je boja kose. A to nije bilo ono zbog čega sam krenula u cijelu tu priču, kazala je.

Govoreći o vlastitim pogreškama, posebno se osvrnula na ljubavne odnose u kojima je, kako priznaje, partnerima pridavala preveliku važnost.

– Bila sam zaljubljive prirode i kada bih ušla u vezu, od te osobe napravila bih idola. Do te mjere da, kada napraviš idola od osobe, stvari ili poroka, Bog više nema gdje ući. Cijeli svoj prostor zaokupiraš nečim drugim, ispričala je.

Otvoreno je progovorila i o svojim tadašnjim shvaćanjima predbračne čistoće, naglašavajući kako je godinama opravdavala određene postupke uvjerenjem da će s osobom s kojom je u vezi jednoga dana stupiti u brak.

– Meni je svaki put bilo: ja ću se udati za ovog dečka. Prođu tri dečka i mislim da ću se udati za sva tri, a ne ide to tako, rekla je Albina, dodajući kako u mladosti nije bila spremna prihvatiti drukčiji pogled na ljubavne odnose, premda joj je o tome govorio i njezin brat.

U jednom razdoblju, priznala je, pokušavala je pronaći ispunjenje u izlascima, društvenom životu i trenutačnim zadovoljstvima, no istodobno je sve snažnije osjećala da joj nedostaje nešto dublje. Odmalena je, kaže, sanjala o vlastitoj obitelji, braku i majčinstvu, a počela je uviđati da njezin način života nije u skladu s tim željama.

Prekretnica je započela kada ju je kolega iz benda pozvao na euharistijsko klanjanje na Visokoj u Splitu. Ondje je, prisjetila se, prvi put nakon dugo vremena osjetila poseban mir, počela redovitije dolaziti na molitvu i priključila se zboru. Ipak, istaknula je kako promjena nije nastupila preko noći.

Presudnim iskustvom smatra odlazak u Međugorje, gdje se ispovjedila kod svećenika kod kojeg je već bila dvije godine ranije. Prisjetila se da je nakon prve ispovijedi bila ljuta zbog njegovih strogih riječi, no pri ponovnom susretu doživjela je, kako tvrdi, duboko osobno iskustvo pokajanja.

– Osjetila sam kako iz mene izlazi neka tenzija, od nogu, preko cijelog tijela, sve do glave. Počela sam plakati, nekontrolirano. To nije bilo nešto što sam svjesno radila. Za mene je to bila Božja intervencija, posvjedočila je.

Nakon toga, ispričala je, odlučila je živjeti predbračnu čistoću, a promjena se postupno počela odražavati i na druge dijelove njezina života, uključujući profesionalne planove.

Zanimljivo je da su joj, upravo kada je odlučila napustiti javnu glazbenu scenu, počele pristizati ponude koje je dotad priželjkivala.

– U trenutku kada sam odlučila da se ne želim više baviti glazbom na javnoj sceni i da se povlačim, došle su mi najbolje ponude. Imala sam ponudu u Srbiji, ponudu jedne diskografske kuće u Hrvatskoj koja radi s mladim ljudima. Baš tada, kada sam odlučila nastaviti s Bogom, ispričala je.

Iako je odlučila krenuti drugim putem, Albina je priznala kako joj je povratak javnom djelovanju kroz svjedočanstva bio težak zbog ranijih iskustava s komentarima i pritiscima kojima je bila izložena kao javna osoba. Takva iskustva, upozorila je, mogu ostaviti posljedice na samopouzdanje i način na koji čovjek doživljava sebe.

Posebno je naglasila da vlastito iskustvo ne smatra razlogom za osuđivanje ljudi koji žive drukčije, niti vjeruje da se nekoga može prisiliti na promjenu.

– Imam prijateljice koje žive s dečkom, koje ne idu u crkvu. I dalje s njima odlazim na kavu, ali nikada im nisam rekla zašto ne idu na misu ili zašto tako žive. To nije dobar pristup. Ne možeš ti drugoga spasiti. Možeš mu dati savjet i svojim primjerom širiti tu radost, poručila je.

Govoreći o osobnim željama, priznala je kako joj je jedna od najvećih i dalje zasnivanje obitelji. Nekada je, kaže, bila uvjerena da će se vrlo mlada udati i postati majka, no s vremenom je naučila prihvaćati da se život ne odvija uvijek prema vlastitim planovima.

– Sa svojih 18 godina govorila sam da ću se prva udati u obitelji, da ću se s 23 godine udati i imati dijete. Sve su se prijateljice udale prije mene, neke su već rodile. Ali Bog je imao drugi, odnosno bolji plan, kazala je.

Na kraju svjedočanstva okupljenima je poručila kako njezina životna promjena nije završena i kako se i dalje suočava s osobnim slabostima, kušnjama i sumnjama.

– Obraćenje nije jedan trenutak. Obraćenje je proces koji traje cijeli život. Nemojte se uspoređivati s drugima, nemojte se uspoređivati po pobožnostima. Bog traži srce, srce koje ljubi, i to je najbitnije, zaključila je Albina Grčić u crkvi sv. Frane u Zadru.