Preko obilježilo 135 godina velike tragedije: 'Željeli smo im posvetiti sjećanje, ali i glas, riječ i prostor'

Programom u kojemu je sudjelovalo tridesetak prijeških žena, djevojaka i djevojčica iz Udruge žena Luzor i Udruge Tim te Ženska klapa Lavandiere, u Preku je obilježena 135. godišnjica stradanja lavandijera, pišu Naši školji.

– Program je osmišljen kao scensko-glazbena i komemorativna cjelina koja vodi publiku od priče o svakodnevnom životu prijeških lavandijera do odavanja počasti njihovoj tragičnoj sudbini. Željeli smo da se ženama, čije je živote odnijelo more 2. studenoga 1891. godine, posveti ne samo sjećanje nego i glas, riječ i prostor u današnjem vremenu, poručila je direktorica Turističke zajednice Općine Preko Ivana Lončar Mašina, koja je organizirala obilježavanje ove tužne obljetnice.

Tužna obljetnica

Komemoracija na Vrulji u središtu Preka počela je živom slikom u kojoj se šesnaest djevojčica iz Udruge Tim – kao simboličke potomkinje lavandijera – vraćaju na Vrulju, mjesto na kojem su lavandijere radile i dijelile istu tešku sudbinu, a prostor oko njih obilježen je sa šesnaest komemorativnih svijeća. Tragična sudbina 16 prijeških lavandijera jedna je od njih. Priča o teškom životu, odricanju i požrtvovnosti žena koje su svojim radom i ljubavlju prema obitelji ostavile neizbrisiv trag u povijesti Preka, ali i cijeloga našeg otoka.

Njihova sudbina podsjeća nas na generacije naših predaka koje su živjele skromno, radile teško i svojim trudom stvarale temelje života kakav danas poznajemo.

Zato je važno da ovakve priče ne prepustimo zaboravu, već da ih s poštovanjem čuvamo i prenosimo generacijama koje dolaze.

Nastavljen je  scenskim igrokazom “Gospoje i lavandijere” te plesnom site-specific koreografijom Udruge Tim osmišljenom prema pjesmi “Pisma o lavandijerama”. Njezina autorica Marta Kolega pokušala je zamisliti kakav je bio svakodnevni život prijeških žena koje su gajetom prelazile Zadarski kanal noseći rublje na pranje, suočene s teškim radom, oskudicom i nepredvidivošću vremenskih prilika.

Bogati program

Glazbeni dio scenskog programa zaokružila je Ženska klapa Lavandiere pjesmom “Plač prijeških lavandijera”, za koju je glazbu i tekst napisao Ivo Nižić. Završni čin programa donio je simboličan susret generacija. Šesnaest djevojčica i šesnaest odraslih žena, raspoređenih u parove, krenule su prema spomen-pločama stradalih lavandijera i položile svijeće u znak sjećanja na svaku od stradalih žena.

U prijepodnevnim satima, delegacija Općine Preko, TZO Preko i Centra za kulturu, u pratnji članica Udruge žena Luzor i gvardijana Samostana sv. Pavla Pustinjaka fra Kristijana Kovačevića, položila je vijenac i svijeće na Školjiću na mjestu stradanja lavandijera. Kako je naglasio načelnik Općine Preko Jure Brižić, pogibija 16 lavandijera ostat će zabilježena kao jedan od najtragičnijih događaja u povijesti Preka i otoka Ugljana.

Ponosne bodulice

Nesreća se dogodila u 7 sati, kada se brod u olujnom nevremenu prevrnuo i potonuo na dubinu od tri metra. Od 31 putnika, sedmorice muškaraca i 24 žene, stradale su one lavandijere koje su pod palubom štitile rublje. Najstarija lavandijera imala je 75 godina, najmlađa 14, a među poginulim ženama bile su i dvije trudnice.

Lavandijere su po rublje odlazile u ponedjeljak, a opranu i izglačanu robu vlasnicima su vraćale subotom brodovima na jedra ili vesla. Poginule su Matija Babin, Jakova Dorkin, Ivana Dorkin, Luce Dorkin, Tomica Dorkin, Tonina Dorkin, Gašpa Jurin, Bara Jurin, Ivana Lovrić, Šimica Lovrić, Matija Markulin, Matija Martinov, Stoša Mašina, Gašpa Matacin, Tomica Matacin i Kate Mazić.

U čast svim priješkim ženama i lavandijerama, mjesni kipar Anselmo Dorkin na Vrulji u središtu Preka podigao je spomen-obilježje “Naša mati”. Posvetu stradalim ženama napisao je i Stjepan Benzon, čije je stihove za pjesmu “Šesnaest lavandijera” 1968. godine uglazbio Ivica Stamać, a otpjevao Vice Vukov. Slikar Milan Generalić iz Hlebina naslikao je sliku “Lavandijere” u tehnici freske.