Vučić je pao, Srbija ulazi u nepoznato: Studenti su srušili režim koji je vladao 14 godina, ali tek sada počinje prava borba

Prvog studenoga 2024. godine, u 11 sati i 52 minute, srušila se nadstrešnica novosadskog željezničkog kolodvora ubivši šesnaest ljudi, među njima i četvero djece. Istog datuma dvije godine kasnije, u sedam sati ujutro otvorit će se biračka mjesta na kojima će Srbija dovršiti izbore koji su promijenili njezinu političku povijest. Ponovljeni izbori na biračkim mjestima gdje su zabilježene nepravilnosti neće promijeniti rezultat, ali će zaokružiti izborni proces te staviti »točka na i« potpune smjene režima koji je Srbijom vladao 14 godina.

Pokrenuta lavina

Studentski pokret koji je na kraju doveo do rušenja SNS-a i njegove vlade jedan je od najneobičnijih pokreta u političkoj povijesti Srbije. Bez jasne hijerarhije, ni u jednom trenutku tijekom ove dvije godine nije bilo jasno kakva je njegova struktura upravljanja, niti je bilo jasno tko je doista vođe pokreta. Jer vođe, barem javno eksponiranog, nema. Sve su odluke donošene na plenumima fakulteta čiji su studenti sudjelovali u blokadama i prosvjedima. No iako se čini kako je ovakav sustav trom i neučinkovit, pokazalo se upravo suprotno. Odluke su donošene velikom brzinom, a reakcija na aktualna događanja bila je gotovo trenutna.

Pokret se počeo razvijati samo nekoliko dana nakon tragedije u Novom Sadu jer su već 5. studenog 2024. na ulice izašle tisuće građana kako bi prosvjedovali protiv korumpirane vlade. Naime, upravo je nadstrešnica željezničke postaje u Novom Sadu nedavno rekonstruirana i to za velike iznose novca, no pokazalo se kako je to izvedeno »kozmetički«. Umjesto cjelokupne obnove, na staru je nadstrešnicu samo izlivena velika količina betona koja je opteretila konstrukciju. Čelične šipke koje su sve to nosile bile su stare, izjedene korozijom, i nadstrešnica se u jednom trenutku urušila dok je pod njom bila gomila ljudi. Novac koji je trebao biti potrošen na sanaciju nadstrešnice jednostavno je »nestao«, odlazeći vjerojatno na stranačke ili privatne račune SNS-ovih dužnosnika.

Točno petnaest dana nakon tragedije, građani počinju s akcijom Zastani Srbijo, kada su u 11.52 diljem zemlje šutnjom odavali počast stradalima. I upravo je takva akcija, kada su se svakodnevno građani na 15 minuta okupljali na prometnicama blokirajući promet, postala jedna od najprepoznatljivijih scena prosvjeda. Tijekom jednog od odavanja počasti i nastao je studentski pokret. Naime, na studente Fakulteta dramskih umjetnosti koji su blokirali prometnicu ispred svoje zgrade nasrnuli su batinaši koji su pretukli jednu studenticu. I to je pokrenulo lavinu koju Vučić nikada više nije uspio zaustaviti.

Nakon napada na studente, Fakultet dramskih umjetnosti stupa u blokadu prekidajući nastavu, a samo dan ili dva kasnije slijedi ih cijeli niz fakulteta diljem Srbije. Studenti formiraju plenume na svojim fakultetima na kojima su se glasanjem donosile odluke o svim bitnijim pitanjima, a fakulteti se povezuju u studentski pokret bez klasične stranačke hijerarhije. Krajem prosinca 2024. studentski pokret organizira prvi masovni prosvjed na Slaviji gdje se okupljaju deseci tisuća ljudi. I odmah postaje jasno kako studenti imaju podršku velikog dijela građana koji do sada nisu iskazivali svoje stavove.

Studentski marševi

– Upravo je to prvo okupljanje na Slaviji bilo svojevrstan prijelomni trenutak, kada je SNS uvidio da imaju problem kojeg neće lako riješiti, ali i kada su građani Srbije shvatili da bi se niz godina obilježenih nepotizmom, korupcijom i krađom mogao prekinuti. Kako bi se nešto moglo promijeniti. Jer nije ovo više bilo pitanje samo pada nadstrešnice, ona je prerasla u simbol. Ali problem je bio puno veći, a afera je tijekom svih tih godina, afera koje nisu bile riješene, bilo bezbroj, kaže za naš list novosadski novinar Bojan Spajić.

I od toga trenutka krenulo se sa organiziranim, masovnim prosvjedima. Mjesec dana nakon skupa na Slaviji blokirana je na 24 sata Autokomanda, ključno prometno čvorište u Beogradu koje spaja središte grada s Dedinjem i Vračarom, a u veljači 2025. počeli su studentski marševi diljem Srbije. Desetine tisuća studenata pješačili su stotinama kilometara diljem cijele zemlje, a glavna ideja ovih »studentskih šetnji« bilo je skretanje pažnje na zbivanja u Beogradu i Novom Sadu. Naime, režimski mediji nisu gotovo ni jednom izvještavali o velikim prosvjedima i zahtjevima studenata, pa dobar dio stanovnika Srbije nije čak ni znao što se u tom trenutku događa, pa čak ni da studentski pokret uopće postoji. Paralelno s ovim šetnjama pokret se počeo širiti i manjim gradovima u unutrašnjosti Srbije.

U tome trenutku SNS pokušava s prvim potezima za koje su vjerovali kako bi mogli smiriti nezadovoljstvo građana. Premijer Miloš Vučević daje ostavku, a za njim i gradonačelnik Novog Sada Milan Đurić. Uskoro policija privodi i ministra infrastrukture Gorana Vesića kao i Tomislava Momirovića, no ovo nije ni najmanje smirilo situaciju.

Studenti 15. ožujka 2025. organiziraju, ponovo na beogradskoj Slaviji, jedan od najmasovnijih skupova u povijesti Srbije. Na trgu i oko njega okupilo se, prema procjenama Arhive javnih skupova, više od 350.000 građana, a koliko je masovno sve to bilo pokazuje i snimka na kojoj se vidi kako su prosvjednici ispunili ulice od Slavije sve do pet kilometara udaljenih Terazija. Nekoliko dana prije, u Pionirskom parku koji se proteže između zgrade Predsjedništva Srbije i zgrade Narodne Skupštine Srbije u središtu Beograda nikao je Ćacilend, šatorsko naselje kojeg su, objašnjavao je Vučić, podigli studenti koji se protive blokadama, studenti koji podržavaju vlast. U stvarnosti, bilo je to šatorsko naselje koje je ispunjeno batinašima SNS-a i plaćenim kriminalcima. Tijekom tog najmasovnijeg skupa, u trenutku dok se obilježavalo 15 minuta tišine, ispaljen je zvučni top duž ulice Kralja Milana, što je prvi puta da je protiv građana Srbije, i to bez ikakvog povoda, korišteno akustično oružje.

Nasilna kampanja

– Bilo je to užasno, imala sam osjećaj kao da se u nas punom brzinom zalijeće neko veliko vozilo ili zrakoplov u niskom letu. Osjećaj panike koji ne mogu točno opisati. I očito je cilj bio izazvati stampedo u kojemu bi masa pregazila ljude koji su mirno stajali, opisivala je kasnije jedna od sudionica skupa.

No sve je to postizalo suprotan učinak, a upravo je veliki skup na Slaviji ali i udar zvučnim topom bio prijelomni trenutak. Trenutak kada je studentski pokret prerastao u izborni projekt. Jedan od glavnih zahtjeva studenata tada je postao raspisivanje izbora za Skupštinu Srbije, ideja kojoj se Vučić dugo odupirao. No godinu dana kasnije, kada je postalo jasno kako cijela stvar samo dodatno eskalira, Vučić je pokleknuo zahtjevima. Očito je procijenio kako popularnost SNS-u neprestano pada, i što prije raspiše izbore, veća je šansa kako će SNS zadržati veći broj glasača. Izbori su raspisani za 25. listopada 2026., a kako bi pojačao šanse, Aleksandar Vučić kao najutjecajniji naprednjak odučio je dati ostavku na mjesto predsjednika Srbije i osobno povesti listu SNS-a kao kandidat za budućeg premijera.

Izborna kampanja koja se proteklih mjeseci vodila u Srbiji bila je obilježena nasiljem. Aktivisti SNS-a i njihovi batinaši i plaćenici izazivali su desetine sukoba na ulicama gradova, aktiviste studentske liste prebijala je policija, istaknutim ljudima studentskog pokreta BIA je instalirala prislušne uređaje. No popularnost studenata i dalje je rasla.

Studentska lista sa 250 kandidata za članove budućeg parlamenta objavljena je mjesec i pol dana prije izbora, i za veliku većinu građana Srbije ti su ljudi predstavljali nepoznanicu. Na njima nije bilo studenata ali ni do tada poznatih političara. Bilo je nekoliko poznatih ljudi koji su do tada bili prisutni na prosvjedima poput košarkaša Dejana Bodiroge ili glumca Tihomira Stanića, no veliku većinu liste činio je niz liječnika, akademika, fakultetskih profesora. A nosilac liste bio je Ilija Srdanović, do tada javnosti nepoznati kardiolog, čovjek bez ijedne mrlje u karijeri.

– Izbori koji su održani prošle nedjelje bili su svojevrsni referendum o SNS-u i Vučiću, i jasno se pokazalo što Srbija o njima doista misli. Očito je bilo kako Vučić planira proglasiti pobjedu, no u izbornoj noći, kada je postalo jasno kako je razlika u broju glasova ogromna, od toga je odustao i priznao je poraz, kaže Spajić.