Mogu li tehnologija i bolja povezanost vratiti mlade na otoke? Rektor Faričić objašnjava što je ključno

Život na zadarskim otocima ljeti i zimi dvije su potpuno različite priče. Dok tijekom turističke sezone otočna mjesta vrve posjetiteljima, brodovi su puni, a ugostiteljski objekti rade punom parom, dolaskom jeseni ponovno se otvaraju pitanja koja već desetljećima opterećuju otočane. Kako zadržati mlade obitelji, omogućiti im posao tijekom cijele godine i osigurati dostupnost liječnika, škole i drugih usluga bez kojih nema kvalitetne svakodnevice?

Dio odgovora mogao bi se nalaziti u mogućnostima koje donosi suvremena tehnologija. Brza internetska veza omogućuje rad za poslodavca udaljenog stotinama kilometara, telemedicina može smanjiti potrebu za odlascima na kopno, a pametna energetska rješenja pridonijeti većoj samostalnosti otočnih zajednica. No koliko god takve mogućnosti bile privlačne, same po sebi nisu dovoljne da bi se promijenili nepovoljni demografski trendovi. Njihova vrijednost ovisi o tome mogu li riješiti konkretne probleme stanovnika i učiniti život na otocima jednostavnijim, sigurnijim i dugoročno održivim.

Rektor Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Josip Faričić, koji se godinama bavi geografskim, demografskim i razvojnim pitanjima hrvatskih otoka, upozorava da se problem depopulacije ne može promatrati isključivo kroz prometnu udaljenost od kopna.

– Najveća prepreka nije samo udaljenost od kopna, odnosno svega što pružaju urbana kopnena središta, nego nesigurnost svakodnevice. Obitelj ne odlučuje o preseljenju na temelju ljepote krajolika, nego na temelju toga može li dijete svaki dan stići u školu, može li u razumnom roku do liječnika, imaju li posao tijekom cijele godine ili eventualno ovise o sezonskim poslovima vezanim isključivo uz turizam te mogu li osigurati smještaj po pristupačnoj cijeni, ističe Faričić.

Internet otvara mogućnosti, ali ne zamjenjuje osnovne usluge

Pouzdana digitalna povezanost pritom postaje jedan od važnih preduvjeta otočnog razvoja. Mladi stručnjaci koji rade na daljinu više ne moraju svakodnevno putovati na kopno, otočni proizvođači mogu lakše prodavati svoje proizvode, a digitalne usluge omogućuju stanovnicima manjih mjesta da dio administrativnih i drugih obveza obave iz vlastitog doma. Takve promjene osobito su važne za manje i udaljenije otoke, gdje je pristup pojedinim uslugama često ograničen prometnim vezama i vremenskim uvjetima.

Ipak, Faričić naglašava da tehnološki napredak ne smije postati zamjena za ulaganje u temeljne javne usluge.

– Digitalna povezanost može ublažiti odijeljenost od kopna, koja je otocima uvijek bila i blagoslov i prokletstvo, ali ne može nadomjestiti zajednicu. Tehnologija ne može biti i sredstvo i cilj. Cilj je život na otoku, a internet je jedno od sredstava, objašnjava rektor.

Posebno velik potencijal vidi u telemedicini, koja bi starijim otočanima mogla olakšati praćenje zdravstvenog stanja, savjetovanje s liječnicima i tumačenje nalaza. Digitalni obrazovni sadržaji istodobno mogu obogatiti nastavu u malim otočnim školama, no korištenje novih tehnologija ne bi smjelo poslužiti kao opravdanje za smanjivanje dostupnosti zdravstvenih i obrazovnih usluga.

– No, liječnika koji dolazi na otok, hitnu pomoć na koju se može računati i školu s učiteljem ne može zamijeniti ekran, naglašava Faričić.

Upravo se u tome nalazi jedna od ključnih razlika između tehnoloških mogućnosti i njihove stvarne koristi. Stanovnicima otoka nije presudno koliko je neko rješenje napredno, nego može li im olakšati svakodnevne obveze, povećati sigurnost ili otvoriti mogućnost zaposlenja bez napuštanja mjesta u kojem žive. Jednako vrijedi i za gospodarske djelatnosti koje ovise o očuvanom moru i obalnom prostoru, gdje suvremena tehnologija može pomoći u prepoznavanju problema i boljem planiranju njihove sanacije.

Tehnologija u službi očuvanja mora

Primjer takve primjene dolazi iz projekta „Sretno more”, koji je Telemach pokrenuo u suradnji s udrugom DIH Innovamare i Institutom Ruđer Bošković. U sklopu inicijative autonomno plovilo Faust V, podvodni dronovi i 5G povezivost koriste se za učinkovitije pregledavanje podmorja i planiranje akcija čišćenja.

Na prvoj akciji, održanoj u travnju 2025. godine na zadarskim Kolovarama, ronioci su iz mora izvukli oko tonu otpada, a projekt se poslije proširio na druge lokacije duž Jadrana. Tijekom šest akcija prikupljeno je ukupno 7,5 tona otpada, uz sudjelovanje više od 250 ronilaca, volontera i drugih sudionika.

Takva rješenja mogu pridonijeti zaštiti morskog okoliša o kojem ovise otočno gospodarstvo i kvaliteta života, osobito na područjima gdje je redovito pregledavanje podmorja zahtjevno. Autonomna plovila i podvodni dronovi omogućuju prikupljanje podataka i prepoznavanje lokacija na kojima je potrebna intervencija, ali ne zamjenjuju rad stručnjaka, ronilaca i lokalnog stanovništva.

Za Faričića je upravo uključivanje otočana osobito važno jer ljudi koji svakodnevno žive uz more raspolažu iskustvom i poznavanjem lokalnih prilika koje tehnološki sustavi sami ne mogu pružiti.

– U razvoju i primjeni te tehnologije važno je uključiti otočane jer oni imaju lokalno znanje o moru koje znanost ne smije zanemariti, pa edukacija treba biti dvosmjerna, poručuje rektor.

U projektu „Sretno more” zato je, uz čišćenje podmorja, značajan dio aktivnosti posvećen djeci i mladima, koji kroz radionice i sudjelovanje u akcijama upoznaju posljedice onečišćenja i važnost odgovornog odnosa prema Jadranu. Time zaštita okoliša postaje i prilika za povezivanje stručnjaka, obrazovnih ustanova i lokalnih zajednica, što je posebno važno za otočna područja čiji razvoj uvelike ovisi o očuvanosti prirodnih resursa.

Gospodarstvo koje ne ovisi samo o ljetnoj sezoni

Pitanje očuvanja mora neraskidivo je povezano s gospodarskom budućnošću otoka. Turizam je otočanima donio nove prihode i potaknuo ulaganja, ali je istodobno povećao pritisak na prostor i tržište nekretnina. Kuće koje su nekoć bile namijenjene stalnom stanovanju sve se češće pretvaraju u turistički smještaj, dok mladim obiteljima pronalazak pristupačnog doma postaje sve teži.

– Stalno se pitam: gdje je kraj betonizaciji, koja razmjerima, ali i oblicima nagrđuje otočni krajolik, upozorava Faričić.

U takvim okolnostima digitalna povezanost može otvoriti prostor za djelatnosti koje nisu vezane isključivo uz nekoliko ljetnih mjeseci. Rad na daljinu, internetska prodaja otočnih proizvoda, razvoj kreativnih djelatnosti te znanstveni i obrazovni programi mogu pridonijeti raznovrsnijem lokalnom gospodarstvu, osobito ako se povežu s postojećim znanjima, tradicijom i potrebama stanovništva.

Važnu ulogu mogu imati i suvremena energetska rješenja. Sunčane elektrane na krovovima kuća, sustavi za pohranu energije i lokalne energetske zajednice otvaraju mogućnost veće energetske samostalnosti bez velikih zahvata u osjetljivom otočnom prostoru. No ni takva ulaganja ne mogu samostalno riješiti pitanje ostanka stanovništva ako ih ne prate dostupno stanovanje, prometna povezanost i javne usluge.

Da znanost i obrazovanje mogu postati dio cjelogodišnjeg otočnog života, Sveučilište u Zadru želi pokazati kroz program Arhipelogos, kojim se planira razvijati znanstvena i obrazovna infrastruktura na Molatu i Ošljaku.

– Sveučilište u Zadru upravo kroz program Arhipelogos, na Molatu i Ošljaku, želi pokazati da znanost i obrazovanje mogu biti cjelogodišnja otočna djelatnost. Nakon višegodišnjih priprema i potrage za dovoljno izdašnim izvorima financiranja, u suradnji s lokalnim, županijskim i državnim nadležnim tijelima, uskoro krećemo u izgradnju objekata u kojima ćemo pokušati postići suživot s otočanima i raditi za otočane, a ne samo rabiti otoke i otočane kao predmet istraživanja, najavljuje Faričić.

Razvoj koji mora uključiti otočane

U sljedećem desetljeću tehnologija bi mogla promijeniti način na koji se na otocima radi, komunicira, koristi energija i pristupa pojedinim javnim uslugama. Međutim, hoće li te promjene pridonijeti povratku mladih obitelji, ovisit će prije svega o tome hoće li biti dio šire razvojne politike koja odgovara na stvarne potrebe stanovnika.

Otočnim zajednicama potrebna su rješenja koja će omogućiti kvalitetan život tijekom cijele godine, a ne samo bolju infrastrukturu za nekoliko mjeseci turističke sezone. Pritom očuvanje mora, krajolika i lokalnog identiteta nije prepreka gospodarskom razvoju, nego jedan od njegovih najvažnijih preduvjeta.

Telemachov projekt „Sretno more” primjer je kako povezivanje tehnoloških tvrtki, znanstvenih institucija i lokalnih sudionika može pridonijeti rješavanju konkretnog problema, u ovom slučaju otpada u podmorju. Sličan pristup, u kojem se najprije prepoznaje potreba zajednice, a zatim traži odgovarajuće rješenje, važan je i za druge izazove otočnog razvoja.

Za Faričića budućnost zadarskog arhipelaga zato nije samo pitanje novih tehnologija, nego i odnosa prema prostoru i ljudima koji ga nastanjuju. Razvoj koji bi trebao omogućiti povratak mladih ne smije istodobno ugroziti upravo one vrijednosti zbog kojih je otočni život poseban.

– Čuvati prostor ne znači odreći se razvoja, nego razvijati se tako da otoke budućim naraštajima predamo ekološki očuvane i socio-kulturno žive, zaključuje Faričić.

*Sadržaj nastao u suradnji s Telemachom