Pomoć pokriva tek petinu troškova: 'Zamrznute cijene struje i plina neće spasiti najranjivije koji se griju na drva'

Rast troškova energije i neizvjesnost na europskim tržištima ponovno stavljaju kućne budžete pod pritisak, a upozorenja iz Švedske i Ujedinjenog Kraljevstva pokazuju da ni zemlje s višim životnim standardom nisu pošteđene problema s troškovima grijanja. U Švedskoj je opskrba strujom za nadolazeću zimu osigurana i rizik od fizičke nestašice smatra se malim, ali operator mreže Svenska Kraftnät upozorava na neizvjesnost zbog niskih razina vode u hidroakumulacijama u dijelovima nordijske regije, ograničenja opskrbe na jugu zemlje i kretanja na europskim tržištima; glavno je pitanje koliko će struja koštati kućanstva i poduzeća.

Još je izraženija zabrinutost u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje bi, prema anketi agencije Opinium oko 1,7 milijuna kućanstava moglo biti bez grijanja jer ga ne namjeravaju uključivati, ponajprije zbog troškova. Više od 15 milijuna kućanstava strahuje da će im u domovima biti hladno, a organizacije za zaštitu potrošača upozoravaju da nitko ne bi smio birati između plaćanja računa i grijanja doma.

Regionalne razlike

Ako se s takvim pritiscima suočavaju i zemlje s višim standardom, kako stoje stvari u Hrvatskoj, gdje velik dio kućanstava raspolaže znatno skromnijim prihodima?

Hrvatska je Vlada produljila mjere kojima se ograničava rast troškova energije, pa su cijene električne energije i plina za kućanstva zaštićene do kraja ožujka 2027. godine. Prema Vladinim podacima, prosječni mjesečni račun za struju uz mjere iznosi 43,33 eura, dok bi bez njih bio 58,25 eura. Naravno, ovakve račune za struju plaćaju kućanstva koja za grijanje koriste neki drugi energent. Mjere ublažavaju pritisak na kućne budžete, no ne uklanjaju pitanje priuštivosti energije, osobito uoči hladnijeg dijela godine, kada potrošnja raste.

Nedjeljko Marković, socijalni radnik i predsjednik Hrvatske mreže protiv siromaštva upozorava da je zamrznuta cijena samo dio priče. Nagli skok računa za struju i plin ne očekuje upravo zbog zamrzavanja, no položaj najranjivijih, kaže, vjerojatno će se pogoršati.

– Energija je u rujnu bila čak 20 posto skuplja nego godinu ranije, ratovi u zemljama s nalazištima plina traju, a europske zalihe plina su iscrpljene. Ograničenje cijena pritom ne obuhvaća drva, a drva su glavni energent za 42 posto kućanstava i najzastupljenija upravo među onima s najnižim prihodima, pojasnio je Marković detalje koji nedostaju u priči.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 2025. godine 4,2 posto stanovnika, što je oko 155.800 ljudi, živjelo u kućanstvima koja tijekom najhladnijih mjeseci nisu mogla priuštiti adekvatno grijanje. Regionalne su razlike znatne: najveći je udio u Panonskoj Hrvatskoj, 7,1 posto ili oko 68.900 ljudi. Slijede Jadranska Hrvatska s 3,8 posto, Sjeverna Hrvatska s 2,7 posto i Grad Zagreb s 2,5 posto. Udio u istočnim i središnjim dijelovima Hrvatske koji ne mogu platiti glavno grijanje tako je gotovo tri puta veći nego u glavnom gradu.

Trend je pak, sudeći prema Eurostatu, povoljan: udio stanovnika koji ne mogu priuštiti adekvatno grijanje pao je sa 7 posto 2022. na 6,2 posto 2023. i 4,6 posto 2024. godine, a 2025. iznosi 4,2 posto, što je pad od 2,8 postotnih bodova u tri godine. Hrvatska je pritom bolja od europskog prosjeka. U Europskoj Uniji 2025. godine 8,8 posto stanovnika nije moglo priuštiti adekvatno grijanje, dok je 2024. godine tako bilo za 9,2 posto stanovništva, a među državama članicama taj se udio kretao od 2,6 posto u Finskoj do 18,1 posto u Grčkoj.

Smanjenje potrošnje

No Marković upozorava da su ti podaci prikupljeni prije ovogodišnjeg rasta cijena energije te da broj ljudi bez grijanja nije jedini pokazatelj. Prema podacima iz 2023. koje navodi, 3,3 posto stanovnika smatralo je da im u domu nema dovoljno svjetla, 5,6 posto živjelo je u kućanstvu s vlagom, plijesni ili prokišnjavanjem, a 11,6 posto građana imalo je problema s plaćanjem računa za energiju. Najveći problem su, kaže, režije, gdje je Hrvatska bila iznad prosjeka EU-a, te neočekivani izdaci koje više od trećine građana ne bi moglo podmiriti; od većeg kvara do bojlera, klime, peći, stolarije koja propušta ili krova koji curi.

– Najpogođenije su starije osobe koje žive same i umirovljenici, među kojima su dvije trećine u riziku od siromaštva, samozaposleni i nezaposleni te samohrani roditelji. Građani se žale i na kvalitetu usluga ugradnje i servisiranja te »rad na crno« kao pravilo, a ne iznimku, zbog čega se popravcima kvarova pristupa s oprezom i strahom, kazao nam je Marković.

DZS pritom upozorava na jedno važno ograničenje – u Hrvatskoj ne postoji jasna metodologija za izračun ukupnog broja kućanstava u energetskom siromaštvu, pa Zavod nema službenu procjenu tog broja.

– Podatak o 155.800 osoba zato nije ukupan broj ljudi izloženih energetskom siromaštvu, nego jedan konkretan pokazatelj materijalne deprivacije. Mogućnost zagrijavanja doma ne ovisi samo o prihodima, nego i o energetskoj učinkovitosti zgrade, izolaciji i troškovima grijanja. Pritom neka kućanstva račune plaćaju uz odricanje od drugih osnovnih potreba, navela je Ines Ković Krizmanić iz DZS-a.

Upravo je ogrjev, prema Markoviću, najvidljivija rupa u zaštiti. Za ogrjev korisnika zajamčene minimalne naknade država osigurava 161 euro po korisniku godišnje. Kubik dostavljenih cjepanica stoji 60 do 64 eura, pa 161 euro doseže za oko 2,5 kubika, dok je za stan od 70 četvornih metara potrebno oko 12 kubika po sezoni.

– Brine nas što kućanstva koja se griju na drva dobivaju malu pomoć koja tako pokriva otprilike petinu potrebe. Ugrožena su i kućanstva u starim kućama koja se griju na drva; u istraživanju u Sisačko-moslavačkoj županiji 93 posto ispitanika živjelo je u neizoliranim domovima, a većina se grijala isključivo na peć na drva. Nakon poskupljenja 2022. gotovo četvrtina kućanstava smanjila je potrošnju energije, primjerice nižom temperaturom ili gašenjem grijanja, dao je Marković konkretne primjere.

Postojeće mjere, objašnjava, uglavnom su državne subvencije i naknade za ublažavanje rasta cijena, koje su od 2020. dosegnule oko devet milijardi eura, a novi paket do 31. ožujka 2027. zadržava cijene struje i plina za sve socijalne skupine. Naknada za ugroženog kupca energenata iznosi tek 70 eura mjesečno, namijenjena je sufinanciranju troškova struje, plina ili toplinske energije, a pravo na nju ostvaruje oko 130.000 osoba putem vaučera. Taj bi iznos, smatra Marković, trebalo znatno povećati i usmjeriti ga prije svega prema starijim umirovljenicima i osobama koje žive same, samohranim roditeljima i obiteljima nižih primanja s dugovanjima za režije.

Opće i ciljane mjere

Marković upozorava i na problem općih umjesto ciljanih mjera: prema procjeni MMF-a za EU, od opće subvencije struje najbogatija petina kućanstava dobiva oko tri puta više nego najsiromašnija. Opće subvencije, naglašava, ne treba ukinuti preko noći, ali dio novca treba postupno preusmjeriti u ciljanu pomoć i obnovu. Među prijedlozima navodi trajno i redovito usklađivanje naknade za ugrožene kupce, njezino proširenje i na druga kućanstva niskih primanja uz automatsko priznavanje prava razmjenom podataka među institucijama, isplatu za ogrjev prije same kupnje drva i u skladu s njegovom stvarnom cijenom te zaštitu od isključenja koja bi jednako vrijedila za struju, plin i toplinsku energiju. Za potonje je Sabor krajem rujna već izglasao izmjene Zakona o tržištu električne energije kojima se zabranjuje isključenje struje ugroženim kupcima, a Marković traži da se takva zaštita što prije počne primjenjivati i proširi na ostale energente.

Dugoročno, tvrdi, ključna je obnova domova.

– U Socijalnom planu za klimatsku politiku predviđeno je više od 658 milijuna eura namijenjenih energetskom siromaštvu, a da taj novac ne bi ostao neutrošen, trebalo bi osigurati terensku pomoć socijalnih radnika i udruga te stručnu i administrativnu podršku građanima pri ostvarivanju prava, istaknuo je Marković.

Iz HEP Elektre poručili su nam ono očito: da troškovi struje uvelike ovise o načinu potrošnje, vrsti energenta za grijanje i hlađenje, broju članova kućanstva, tarifnom modelu i navikama kupaca. S obzirom na sve veći broj kupaca s mjesečnim obračunom, ističu, potrošnju je lakše pratiti i njome upravljati – kupcima je na raspolaganju aplikacija Moj račun s kalkulatorom i informativnim obračunom.

– Tvrtka ne bilježi značajne oscilacije u broju kupaca koji se javljaju zbog poteškoća s plaćanjem. Kućanstva, na temelju pisanog zahtjeva, jednom u kalendarskoj godini mogu ostvariti pravo na obročnu otplatu dospjelih dugovanja, u pravilu kroz najviše šest mjesečnih obroka, ili odgodu plaćanja jednog računa za 30 dana, pod uvjetom da za isto dugovanje nije pokrenut postupak privremene obustave isporuke ili utuženja, rekli su iz HEP Elektre na pitanje što mogu oni kojima je grijanje prosto preskupo.

Hoće li se nemogućnost grijanja doma zaista ozbiljno osjetiti ovisi i o vremenu.

Dugoročna prognoza Državnog hidrometeorološkog zavoda za studeni i prosinac 2026. te siječanj 2027. ide na ruku onima u kućama bez izolacije i spremna dva i pol kubika – sve trenutno upućuje na toplije razdoblje od uobičajenog, posebno u prosincu. No to ne znači da hladnih valova neće biti.

– Sezonske prognoze, objašnjavaju iz DHMZ-a, ne mogu pouzdano pokazati hoće li se i kada pojaviti hladni val, koliko će trajati ni koliko će temperature pasti. Za takve informacije treba pratiti kratkoročne prognoze za sljedećih sedam dana. Zato zasad nema pouzdane osnove za zaključak o tome hoće li kućanstva ove zime trošiti manje na grijanje i koliko bi mogla uštedjeti – sezonska prognoza nije prikladan alat za procjenu troškova grijanja, rekli su iz DHMZ-a.

Sigurna opskrba energijom sama po sebi ne znači i bezbrižnu zimu – za kućanstva je jednako važno hoće li energiju moći platiti. Ishod za najranjivije ovisit će o tome hoće li pomoć stići do onih kojima je najpotrebnija, i to prije nego što se peć mora naložiti.