Vaterpolisti Zadra pred povijesnim europskim izazovom: 'Svi su nam protivnici nepoznanica'

Vaterpolisti Zadra 1952 pred povijesnim su europskim izazovom. Zadrane od danas do subote očekuje nastup na kvalifikacijskom turniru Konferencijskog kupa u Ateni, gdje će se za plasman u sljedeću fazu natjecanja boriti protiv grčkog Panioniosa, portugalske Vitorije, njemačkog Cannstatta i ruskog Spartaka iz Volgograda. Tri najbolje momčadi izborit će nastavak natjecanja, a u zadarskom taboru ne skrivaju ambiciju da iskoriste priliku i nastave ispisivati povijest kluba, ovaj put nastupajući u trećem po jačini europskom klupskom natjecanju, iza Lige prvaka i Eurokupa. Bit će to i premijerno iskustvo na međunarodnoj klupskoj sceni za njezine iskusne domaće igrače Marina Jovančevića, kapetan momčadi i Roka Jurišića, zadarskog centra.

– Prvi put klub igra u Europi, a prvi put i nas dvojica. Svi su nam protivnici uglavnom nepoznanica, imamo tek neke informacije o njima. Dat ćemo sve od sebe da prođemo dalje – rekao je Jurišić za Radio Zadar.

Jovančević smatra da je Panionios najkvalitetniji suparnik u skupini, dok su Rusi, inače jaka vaterpolska nacija, velika nepoznanica. Unatoč tome, cilj je jasan, izboriti jedno od prva tri mjesta i plasirati se na sljedeći turnir. Poseban izazov predstavljala je i organizacija putovanja, budući da su informacije o rasporedu stigle relativno kasno, a promjene termina utjecale su na plan puta. Ipak, u Zadru se time ne žele previše opterećivati.

– Cilj je biti među tri momčadi. Sve ćemo napraviti da prođemo na drugi turnir – poručio je Jovančević.

Postoji i mogućnost da Zadar bude domaćin sljedećeg kvalifikacijskog turnira ako izbori plasman dalje i njegova kandidatura bude uspješna. Takav bi rasplet bio dodatna prilika da se pred domaćom publikom pokaže koliko je klub napredovao.

Visoke ambicije

U novu sezonu Zadrani su ušli s visokim ambicijama nakon povijesne prošle godine, u kojoj su ostvarili zacrtane ciljeve i izborili nastup u europskom natjecanju. U prva četiri kola prvenstva Hrvatske upisali su dvije pobjede, protiv Medveščaka i Primorja, uz poraze od Solarisa i splitskog Jadrana. Iako ostaje žal za propuštenom prilikom protiv Solarisa, u momčadi vjeruju da se stvari postupno slažu na svoje mjesto.

– Nakon povijesne sezone, u kojoj smo ispunili sve ciljeve koje smo zacrtali, ušli smo u novu sezonu. Jedan poraz, protiv Jadrana, više-manje smo očekivali, dok smo protiv Solarisa možda mogli do sva tri boda. Sve u svemu, stvari sjedaju na svoje mjesto i sada smo u nizu od dvije pobjede – rekao je Jovančević.

Posebno vrijedi istaknuti pobjedu protiv Primorja, koja je za zadarski vaterpolo imala dodatnu težinu. Riječ je o klubu u kojem su Jovančević i Jurišić ranije trenirali, a pobjeda je ujedno bila povijesna za seniorsku momčad Zadra.

– To je dokaz da se ekipa diže, da se klub diže i da postupno raste, što nam je jako drago. Nadamo se da ćemo nastaviti u tom tonu i u nastavku sezone – istaknuli su zajedno Jurišić i Jovančević.

Zadar je tijekom ljeta značajno promijenio igrački kadar. Stigli su novi igrači, a takve promjene donose i izazov stvaranja funkcionalne momčadi.

– Nije lako. Ima tu 15, 16, 17 momaka, puno karaktera, temperamenta i svega ostaloga. Trener je tu da nas vodi i posloži, a ja se nadam da će to biti vrlo uspješno – kazao je Jurišić.

Mladi igrači

Za najiskusnije domaće igrače ova sezona ima i dodatnu osobnu dimenziju. Nakon godina odrastanja u klubu i postupnog građenja seniorske momčadi, danas su među onima koji trebaju predvoditi novu generaciju.

– Mi smo najstariji Zadrani momčadi i cijeli smo život govorili o tome da želimo igrati i dovesti klub na ovu razinu. Uživamo u svakom danu provedenom na bazenu i na putovanjima s ekipom – naglasio je Jurišić.

Uz rezultate seniorske momčadi, u klubu posebno veseli napredak mladih igrača. Ante Donđivić, Toni Galušić i Duje Srzić, uz ostale mlade snage, sve ozbiljnije kucaju na vrata seniorske momčadi. Jovančević ističe kako se promijenio i pogled na zadarske igrače u reprezentativnim kategorijama.

– Više od ovoga u ovom trenutku nisu mogli napraviti. Samo trebaju nastaviti raditi, trenirati i biti ponizni. Nemam im što zamjeriti – rekao je kapetan Zadrana koji je posebno pohvalio Galušića, koji igra na njegovoj poziciji i ima izražene fizičke predispozicije, kao i Donđivića, čiji se napredak vidi iz utakmice u utakmicu. Pohvalne riječi imao je i za najmlađeg Srzića.

– Čovjek nikad ne bi rekao da ima 16 godina, koliko se dobro snalazi u igri i koliko se ne boji. Samo neka rade i nastave ovako.

Za Zadar je razvoj vlastitih igrača mnogo više od sportskog pitanja. Upravo su domaći igrači, njihova povezanost s klubom i podrška lokalne zajednice temelj priče koju žele nastaviti graditi.

– Ako nećemo gurati zadarsku dicu, onda čemu sve? – poruka je koja najbolje opisuje filozofiju kluba.

Rast rezultata prati i sve veći interes publike. U Zadru se o vaterpolu danas govori više nego ranije, a na utakmicama se okuplja sve više gledatelja. Igrači vjeruju da bi nastavak dobrih rezultata, uz prepoznatljivu domaću momčad i pozitivnu atmosferu u klubu, mogao dodatno napuniti tribine.

– Sport se igra zbog publike. Nema ništa ljepše nego kada na bazen dođu obitelji i domaći navijači. To je odmah plus pet – zaključio je Jurišić.

Andro Franičević i Ivo Radetić

Jedna od najvećih promjena uoči ove sezone dogodila se na klupi Zadrana. Dugogodišnju klupsku legendu Ivu Radetića, koji je odradio jednu sezonu, naslijedio je Andro Franičević, trener od kojeg u Zadru očekuju daljnji iskorak i podizanje profesionalnih standarda.

– Trener je jako entuzijastičan, voli raditi i ima zaraznu energiju. Stvarno ne vidim kako se netko uz takav pristup ne bi trudio ili uživao na treninzima. Bilo je prijeko potrebno da dođe takav čovjek i podigne sve na višu razinu – kaže Jovančević.

Ipak, posebno mjesto u zadarskoj vaterpolskoj priči i dalje ima Radetić, koji je odgojio generaciju igrača predvođenu upravo Jovančevićem i Jurišićem.
– Ivo nam je praktički drugi otac. Odrasli smo s njim i cijeli je život uz nas. I izvan vaterpola, tu su kave na bazenu, razgovori i sve ostalo. Ivo nije samo trener, on je puno više od toga – emotivno će Jurišić.