ZADARSKA POVJESNA MISTERIJA Samostan na Relji nestao je bez traga prije više od 570 godina, a o njegovoj sudbini odlučivala su dvojica papa

U starim dokumentima o Zadru ponekad se spominje franjevački samostan sv. Križa, od kojeg danas nema ni traga. Ne zna se ni njegova točna lokacija, no bio je sagrađen prije 580 godina izvan gradskih zidina, negdje na predjelu Relje. Do njegove gradnje došlo je zbog vjekovnog neslaganja među franjevcima u samostanu sv. Frane oko tumačenja pravila osnivača reda, samog sv. Franje.

Takve nesuglasice postojale su na razini čitavog Reda. Jedni su smatrali da franjevci mogu posjedovati imovinu kako bi služili Crkvi i društvu (konventualci), dok su se drugi zalagali za povratak izvornom Franjinu duhu, što je značilo život bez udobnosti, vlasništva i institucionalnog bogatstva (opservanti). U prvoj polovici 15. stoljeća među redovnicima u samostanu sv. Frane nastala je tolika podjela oko tog pitanja da je većina njih (opservanti) zatražila gradnju drugog samostana. Papa Eugen IV. stoga je 3. srpnja 1442., na zamolbu opservanta fra Nikole iz Ugljana, izdao dozvolu za gradnju samostana sv. Križa izvan grada. Papina bula o tome sačuvana je u arhivu samostana sv. Frane s inventarnim brojem 118.

Samostan je podignut na prostoru gdje je već postojala crkvica sv. Križa i nastamba u kojoj su ranije živjeli samostanski trećoredci, koji su još 1439. prešli na otočić Galevac (Školjić) kod Preka. U samostanu sv. Križa donosile su se važne odluke za franjevce s istočne strane Jadrana, a poznato je da su u njega navraćali i znameniti franjevci poput Jakova Markijskoga i Ivana Kapistrana.

Uz izgradnju samostana veže se i ime blaženog Jakova Zadranina, koji se tada već nalazio u Italiji, ali je naslijeđenu ostavštinu namijenio za izgradnju tog samostana. Samo dvanaest godina nakon papine dozvole za izgradnju, na traženje gradskih otaca Zadra, zbog opasnosti od Osmanlija, papa Nikola V. bulom izdanom 20. ožujka 1454. odredio je da se samostan sruši, a franjevci vrate u samostan sv. Frane.

Bula je sačuvana u arhivu samostana sv. Frane i nosi broj 125. Dvojica papa bavila su se, dakle, tim samostanom koji je živio samo 12 godina i kojeg danas više nema, a oba papinska dokumenta o tome nalaze se u samostanu sv. Frane iz kojeg su opservanti bili otišli, pa se u njega opet vratili.

Da je samostan sv. Križa bio aktivan, dokazuje i dokument pape Nikole V. koji ga spominje u pismu o osamostaljivanju Dalmatinske provincije opservanata, u kojemu se, među ostalim opservantskim samostanima, navodi i samostan sv. Križa u Zadru. U tom samostanu 4. veljače 1453., prema povjesničaru Donatu Fabijaniću, fra Marin iz Bologne, kao nasljednik Ivana Kapistrana, potpisao je prijepis dokumenta kojeg je fra Ivan Kapistran uputio obitelji Detrico. Arhiv samostana sv. Frane čuva i dokument prema kojemu je zadarski plemić Simeon de Varicassis 30. travnja 1450. sastavio oporuku kojom franjevačkoj crkvi i samostanu sv. Križa ostavlja legat.

I znameniti hrvatski slikar Blaž Jurjev u svojoj oporuci iz 1448. spominje samostan sv. Križa te ostavlja „fratrima male braće opservanata Crkve Svetog Križa izvan zidina grada Zadra devet zlatnih dukata“. Na temelju likova franjevaca opservanata (Jakova Markijskog, Ivana Kapistrana i Jakova Zadranina) prikazanih na slici Gospe od Milosti, kao i same tematike djela koja se odnosi na previranja unutar franjevačkog reda, može se zaključiti kako je na toj slici sačuvan i vizualni prikaz nestale crkve i samostana sv. Križa. Riječ je zasigurno o slici koju j je Blaž Jurjev kao nedovršenu naveo u svojoj oporuci, uz odredbu da ona pripadne zadarskom samostanu sv. Frane.