Što se sve skriva na dnu Jadrana? Kako tehnologija, ronioci i projekt "Sretno more" pomažu u zaštiti mora

Jednom nam je prilikom Đani Iglić, predsjednik Ronilačkog kluba Sv. Roko iz Bibinja, kazao kako mi u Dalmaciji zapravo nemamo pojma o moru, odnosno o svemu onome što se skriva ispod njegove plave površine. I doista, dok se s obale divimo njegovoj ljepoti i prozirnosti, tek rijetki razmišljaju o tome što se nalazi nekoliko metara dublje, ondje gdje uz bogat morski svijet leže predmeti kojima nikada nije bilo mjesto u moru. Upravo je svijest o tome koliko malo poznajemo vlastito podmorje, ali i koliko sami možemo učiniti za njegovo očuvanje, u središtu društveno odgovornog projekta Sretno more, kojim Telemach već više od godinu dana povezuje suvremenu tehnologiju, znanstvenu zajednicu, lokalne ronilačke klubove i edukaciju najmlađih.

Projekt je tijekom 2025. i 2026. godine prerastao okvire pojedinačnih ekoloških akcija i razvio se u širu inicijativu posvećenu zaštiti Jadrana, a njegovi dosadašnji rezultati pokazuju koliko se može postići zajedničkim djelovanjem. U nešto više od godinu dana provedeno je šest akcija čišćenja, tijekom kojih je iz mora i s obale uklonjeno čak 7,5 tona otpada, dok je poseban naglasak stavljen na edukativne aktivnosti kojima se djecu od najranije dobi nastoji potaknuti na odgovorniji odnos prema prirodi. Važnu ulogu u projektu imaju i partneri, među kojima su Digitalni inovacijski HUB Innovamare i Institut Ruđer Bošković, čijom se suradnjom znanstvena znanja i inovativna tehnološka rješenja povezuju s konkretnim aktivnostima na terenu.

“Ulov” ronioca u akciji koju su proveli u suradnji s Telemachom

Na Kolovarama izvukli tonu otpada

Koliko je takav pristup potreban, najbolje znaju upravo ronioci koji godinama sudjeluju u čišćenju zadarskog podmorja. Plastični otpad, automobilske i kamionske gume, akumulatori, dijelovi brodova, ribarski alati, odbačene mreže, pa čak i stotine staklenih boca, samo su dio onoga što članovi Ronilačkog kluba Sv. Roko redovito izvlače s morskog dna. Gotovo da nema predmeta koji čovjek koristi na kopnu, a da ga ronioci barem jednom nisu pronašli i pod morem. Dio otpada ondje dospijeva zbog vjetra, oborinskih voda i morskih struja, no velik dio posljedica je ljudskog nemara, zbog čega Iglić već godinama upozorava kako čišćenje podmorja, koliko god bilo važno, samo po sebi nije dovoljno ako se istodobno ne mijenja odnos prema moru.

Upravo su članovi njegova kluba sudjelovali u jednoj od akcija projekta Sretno more, održanoj u travnju 2025. godine na zadarskoj plaži Kolovare, gdje je Telemach u suradnji s partnerima pokazao kako se suvremena tehnologija može koristiti u otkrivanju i uklanjanju otpada iz podmorja. Tom je prilikom za detekciju otpada korišteno autonomno plovilo Faust V uz primjenu 5G tehnologije, dok su ronioci preuzeli zahtjevniji dio posla, izvlačeći na površinu ono što su ljudi godinama ostavljali za sobom.

U samo jednoj akciji prikupljena je čak tona otpada, među kojim se našao gotovo cijeli ugostiteljski inventar, odbačene stolice, ostaci građevinskog materijala i brojni drugi predmeti koji su umjesto na odlagalištu završili na morskom dnu. Iako je već sama količina prikupljenog otpada bila dovoljno upozorenje o stanju podmorja, važnost ove akcije bila je i u predstavljanju drukčijeg pristupa njegovoj zaštiti, u kojem tehnologija pomaže u pronalaženju otpada, a iskustvo i znanje lokalnih ronilaca omogućuju njegovo uklanjanje.

Stotine butelja na morskom dnu

Iglić nam objašnjava kako otpad nije ravnomjerno raspoređen po morskom dnu, nego se često nakuplja na određenim lokacijama, posebice u blizini sidrišta i privezišta, gdje je njegov izvor nerijetko lako prepoznati.

– Otpad često bude koncentriran na neka manja područja. Ili je riječ o morskim strujama ili je tu neko sidrište. Zanimljivo je kada čistimo kod bova za privez brodova, gdje u krugu tridesetak metara oko bove nalazimo otpad. Negdje više, negdje manje, govori nam Iglić, naglašavajući kako se ne može svaki predmet pronađen na morskom dnu pripisati nečijoj namjeri, ali postoje situacije u kojima je teško govoriti o slučajnosti.

– Ako nađete ispod bove za privez brodova 20 boca vina i deset limenki piva, onda to nije slučajnost, kaže naš sugovornik.

Jedan od takvih prizora ronioci su zatekli u Marini Dalmacija, na području Bibinja i Sukošana, gdje su ispod jednog francuskog broda pronašli više od 300 butelja vina. Takvi nalazi možda na prvi pogled djeluju gotovo nevjerojatno, no ljudima koji redovito zaranjaju u zadarsko podmorje odavno nisu iznenađenje.

– Ni ne možete zamisliti gdje ima otpada, svugdje ga ima, govori Iglić, ne skrivajući razočaranje onime što se sve može pronaći ispod površine.

Za detekciju otpada korišteno je autonomno plovilo Faust V uz primjenu 5G tehnologije

Ipak, iskustvo dugogodišnjih ekoloških akcija pokazalo mu je kako upornost može donijeti rezultate, ne samo u količini izvađenog otpada nego i u promjeni navika ljudi koji žive uz more ili ga svakodnevno koriste.

– Na nekim lokacijama čistimo redovito. Time ne samo da smo očistili to područje, nego smo i utjecali na ljudsku svijest. Naime, ako nekome uporno čistite ispred kuće, a on uporno baca, jednog dana će se ipak zapitati ima li smisla i čini li dobro, smatra naš sugovornik.

Pritom upozorava na još jedan problem koji su ronioci uočili tijekom godina provedenih u čišćenju podmorja, a to je činjenica da upravo oni koji su najviše vezani uz more i od njega na različite načine žive ponekad ostavljaju i najviše otpada.

– Mijenjaju se akumulatori, instrumenti ili dijelovi brodske konstrukcije, a sve staro se baci ispod broda. Isto tako, najčudnija stvar koju smo našli na dnu su tri kamionske gume s felgom, i to na Silbi prilikom jedne ekoakcije. To me zbilja iznenadilo i zbunilo… Kome je to palo na pamet, pita se Iglić.

Odbačenih boca u moru ne nedostaje

Zaštita mora počinje od najmlađih

Upravo na promjenu takvih navika usmjeren je i edukativni dio Telemachova projekta Sretno more, koji je tijekom proteklih godinu dana dobio sve važniju ulogu. Naime, koliko god akcije čišćenja bile uspješne, njihov dugoročan učinak ovisi i o tome hoće li buduće generacije razviti drukčiji odnos prema moru i okolišu. Zato se projekt, uz uklanjanje otpada i primjenu suvremenih tehnologija, sve više usmjerava na djecu kojoj se kroz njima prilagođene sadržaje nastoji približiti važnost očuvanja morskog ekosustava.

Jedan od takvih sadržaja je edukativna slikovnica “Sretno more”, nastala u suradnji s Domagojem Jakopovićem Ribafishom, poznatim po angažmanu u projektima kojima djecu i mlade potiče na povezivanje s morem i prirodom. Slikovnica na jednostavan i pristupačan način obrađuje temu zaštite morskog okoliša, dok se ista poruka prenosi i kroz edukativnu predstavu RI teatra, u kojoj najmlađi kroz zabavu i njima razumljive situacije uče zašto otpad ne pripada moru i koliko je važno odgovorno se odnositi prema prirodi.

Takvim pristupom Sretno more nastoji djelovati i ondje gdje počinje stvarna promjena, u svakodnevnim navikama i načinu razmišljanja, zbog čega edukacija nije tek dodatak akcijama čišćenja, nego važan dio cjelokupnog projekta. Dok ronioci uklanjaju posljedice dugogodišnjeg onečišćenja, edukativnim se aktivnostima nastoji spriječiti da se isti problem u budućnosti ponavlja.

Povezivanje edukacije, znanosti i tehnologije ujedno je ono po čemu se ovaj projekt razlikuje od uobičajenih akcija čišćenja. Suradnjom s partnerima kao što su DIH Innovamare i Institut Ruđer Bošković, Telemach nastoji pokazati kako inovacije, uz svoju svakodnevnu primjenu, mogu imati važnu ulogu i u očuvanju prirodnih resursa, dok uključivanje lokalnih zajednica i ronilačkih klubova osigurava da se takva rješenja primjenjuju ondje gdje su najpotrebnija.

Moderna tehnologija u službi zaštite prirode

Otpad ne nestaje na morskom dnu

Koliko je važno na vrijeme spriječiti da otpad uopće dospije u more, potvrđuju i iskustva zadarskih ronilaca. Osim što narušavaju izgled podmorja, odbačeni predmeti mogu predstavljati ozbiljnu opasnost za morski ekosustav, a Iglić posebno upozorava na pogrešno uvjerenje kako pojedine vrste otpada, primjerice automobilske gume, mogu biti korisne jer morskim organizmima pružaju svojevrsno sklonište.

Iako se u njima doista mogu nastaniti različiti organizmi, gume istodobno mogu postati zamke iz kojih životinje ne uspijevaju izaći, zbog čega su ronioci u njihovoj unutrašnjosti pronalazili i velike količine uginulih morskih puževa.

– Otpadu nije mjesto u moru i tu priča završava, odlučan je Iglić, objašnjavajući kako se šteta ne može promatrati samo kroz ono što je vidljivo na morskom dnu.

Odbačeni predmeti s vremenom se razgrađuju, onečišćuju okoliš i prekrivaju površine na kojima bi se inače razvijali morski organizmi. Posebno je zabrinjavajuće kada otpad završi na livadama posidonije, morske cvjetnice koja ima iznimno važnu ulogu u očuvanju bioraznolikosti Jadrana. Među problematičnim predmetima Iglić izdvaja akumulatore, plastične predmete, stare tepihe, pa čak i linoleum, koji prekrivanjem morskog dna mogu ozbiljno ugroziti život ispod sebe.

– Kada takvi materijali prekriju morsko dno, sve ugiba, upozorava.

Odbačeni predmeti s vremenom se razgrađuju i onečišćuju okoliš

Unatoč brojnim prizorima kojima su svjedočili tijekom godina, zadarski ronioci ipak primjećuju i određene pozitivne promjene. Na lokacijama koje se redovito čiste otpada je ponegdje manje nego ranije, a postupno se mijenja i odnos dijela građana prema očuvanju podmorja, iako je još uvijek daleko od toga da bi se problem mogao smatrati riješenim.

– Ide na bolje, ali nažalost, otpad je još uvijek vrlo prisutan u moru i uvijek će ga biti jer dolazi oborinskim vodama, vjetrom ili strujama. Ali, ne smijemo se opravdavati time! Budimo realni, puno toga smo sami bacili u more, baš kao i naši turisti koji često, i više nego što mislimo, isto tako nisu osviješteni, govori nam Iglić.

Uz kruti otpad koji godinama ostaje na morskom dnu, upozorava i na problem zbrinjavanja otpadnih voda s plovila, osobito tijekom turističke sezone, kada se broj brodova i ljudi na moru višestruko povećava. Infrastruktura, napominje, ne prati uvijek takav pritisak, pa očuvanje kvalitete mora zahtijeva puno širi pristup od povremenih akcija čišćenja.

Potrebno je poticati na odgovornije ponašanje

Zajedničkim snagama do čišćeg Jadrana

Upravo se u tome očituje i šira vrijednost projekata poput Sretnog mora, koji pokazuju kako zaštita Jadrana ne mora ovisiti isključivo o pojedinačnim akcijama i dobroj volji ronilaca. Šest provedenih akcija i 7,5 tona prikupljenog otpada važan su rezultat, no jednako je važno to što projekt nastoji povezati ljude koji poznaju probleme na terenu, znanstvenike koji mogu ponuditi nova rješenja, tehnologiju koja olakšava njihovu primjenu i djecu koja će u budućnosti odlučivati o odnosu prema moru.

Za Đanija Iglića, koji je nebrojene sate proveo ispod morske površine i iz prve ruke vidio koliko štete čovjek može ostaviti za sobom, najvažnije je da takve aktivnosti ne ostanu izdvojeni događaji, nego da potaknu i druge na odgovornije ponašanje. Jer koliko god tehnologija napredovala i koliko god ronioci bili uporni u izvlačenju otpada, podmorje se neće uspjeti očuvati bez promjene navika onih koji ga svakodnevno koriste.

A kada bi svatko dao svoj doprinos, bilo sudjelovanjem u čišćenju, odgovornijim odlaganjem otpada ili jednostavno brigom o prostoru koji ostavlja iza sebe, možda bi i prizori na koje zadarski ronioci danas nailaze postali znatno rjeđi. Upravo je to i jedna od ključnih poruka projekta Sretno more, koji kroz povezivanje Telemacha, znanstvene zajednice, lokalnih partnera i najmlađih nastoji pokazati da se budućnost čišćeg Jadrana ne gradi samo uklanjanjem onoga što je već završilo na njegovu dnu, nego i znanjem, suradnjom i odgovornijim odnosom prema moru.

*Sadržaj nastao u suradnji s Telemachom