Ekološki aktivist: 'Ljudi su lobotomizirani nogometom dok Hrvatska nestaje'

Ekološki aktivist Vjeran Piršić gostovao je u emisiji “Nedjeljom u dva”, gdje je govorio o zagađenju, gospodarenju otpadom i navikama koje štete prirodi.

Matematičar i informatičar koji se desetljećima bavi zaštitom okoliša ocijenio je da se Hrvatska pretvara u geografski pojam i da ćemo kao narod nestati ako se ne promijeni odnos prema resursima. Poručio je da u Hrvatskoj “mafija ima državu” i da se građani moraju probuditi, piše HRT.

Kako je sve krenulo?

Piršićeva priča o ekologiji započela je 1980. na Krku, gdje je tijekom zimskih praznika u hladnoj kući počeo razmišljati o energetskoj učinkovitosti. “Smrzavao sam se. Shvatio sam da ne mogu ugrijati kuću. Bio sam pod dvije deke 17 dana, slušao Pink Floyd i maštao da živim u energetski dobroj kući, da mi ne puše bura i da sam proizvodim svoju energiju”, rekao je. Četiri desetljeća kasnije tu je zamisao ostvario i danas živi u energetski obnovljenoj kući koja proizvodi više struje nego što troši.

Početkom 2000-ih njegov se interes pretvorio u konkretnu borbu. Prijelomni trenutak bio je projekt Družba Adria 2002. godine, kojim se planirao izvoz ruske nafte preko Omišlja. Piršić se s grupom istomišljenika odlučio suprotstaviti i osnovao je udrugu Eko Kvarner.

“To bi bilo pet milijuna tona blatnih voda, s hrpom mikroorganizama i invazivnih vrsta. Grupica nas se sastala kod mene doma i imali smo tri mogućnosti. Prva je bila odseliti. Druga je ignorirati problem, ali onda bi tek kasnije buknuo. Ili se pokušati boriti. I nas šest luđaka odlučilo je pružiti otpor projektu iza kojeg su stajali i Bush i Putin i Mesić i svi”, izjavio je. Nakon četiri godine borbe, uz pomoć drugih udruga i građana, projekt je zaustavljen.

“Građani su potpuno lobotomizirani”

Piršić je upozorio na sustav u kojem studije utjecaja na okoliš, kako tvrdi, često služe za opravdavanje projekata umjesto objektivne procjene. Kao jedan od najtežih primjera naveo je Vranjic i sanaciju azbestnog otpada. “Vranjic je zlo zla. To je dno dna. Plakao sam tamo puno puta”, rekao je. Posebno ga je pogodio izostanak šire reakcije javnosti na problem koji izravno ugrožava zdravlje ljudi.

“Jedan heroj, Grgo Mandić, stane pred kamion da zaustavi vozilo koje nije za opasni otpad, a prevozi ga na odlagalište koje za to nije namijenjeno. I policija njega uhiti. Tamo je bilo možda deset građana, aktivista pet. Istovremeno, nekoliko kilometara dalje, na Poljudu, tisuće Splićana slavile su prelazak Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk. Nemam ništa protiv Nike Kranjčara ili Hajduka. Ali to je to ludilo. Bitno je da je Kranjčar došao u Hajduk”, naveo je Piršić.

Takav nesrazmjer naveo ga je na zaključak da građani sve manje reagiraju na važne probleme, za što odgovornima smatra i medije. “Ljudi su u Hrvatskoj kompletno lobotomizirani. Lobotomizirani su nogometom, turskim sapunicama, Big Brotherom, time tko je koga pomazio”, kazao je.

“Poanta je maknuti otrov iz zemlje”

Govorio je i o otpadu iz Gospića te objasnio da je prijedlog o privremenom premještanju na područje Udbine nastao nakon konzultacija sa švedskim stručnjacima. Smatra da je prvi korak ukloniti otpad s postojeće lokacije, a potom ga razdvojiti i tražiti dugoročno rješenje.

“Imate otrov ispod kože. Tih 35.000 tona je otrov u ovoj zemlji. I to truje”, rekao je. Prema njegovu prijedlogu, otpad bi se premjestio u odgovarajuće vreće i privremeno smjestio na području napuštene vojne infrastrukture u Udbini. Nakon toga bi se provela separacija, a kao jednu od mogućnosti za skladištenje ostatka naveo je zaštićeni dio tunelskog kompleksa Željave, uz odgovarajuću zaštitu i kontrole.

“Spalionica nije Joker pa smo sve riješili”

Piršić je rekao da se termička obrada otpada često predstavlja kao jednostavno rješenje, iako njezina učinkovitost ovisi o cijelom sustavu. “Ne razumijem se u spalionice, ali vidio sam da u svim zemljama gdje je postavljen pravilan sustav gospodarenja otpadom, spalionice nemaju što spaljivati. To su ogromna i skupa postrojenja”, kazao je.

Naglasio je da i nakon spaljivanja ostaju troska i pepeo koje također treba zbrinuti te upozorio na važnost tehnologije i nadzora, spomenuvši prijave nepravilnosti u hrvatskim cementarama. “Dakle, nije spalionica Joker pa da smo sve riješili”, zaključio je.

“Teški smo barbari”

Komentirao je i problem divljih odlagališta. Ocijenio je da takvo stanje pokazuje ozbiljne nedostatke sustava, ali i nedovoljnu svijest građana. “Da smo barbari. Da smo teški barbari koji ne razumiju elementarne stvari. Kao drugo, ovo je krunski dokaz moje teze da se sustav zaštite okoliša raspao”, poručio je.

Kao ključne korake istaknuo je edukaciju mladih, smanjenje potrošnje, popravljanje uređaja i pravilno razvrstavanje otpada. “Ako zaista razvrstamo otpad i naučimo djecu da se mora čuvati okoliš, onda ovakvih ‘svinjarija’ kroz neko vrijeme neće biti. I nema druge”, kazao je.

Bacanje hrane: financijski gubitak i problem za okoliš

Govorio je i o bacanju hrane. Rekao je da se taj problem može znatno smanjiti boljim planiranjem obroka, promišljenom kupnjom i pravilnim odvajanjem biootpada. Objasnio je da organski ostaci na odlagalištima stvaraju metan, staklenički plin koji pridonosi klimatskim promjenama. Podijelio je i vlastito iskustvo, gdje njegova obitelj planiranjem tjednih obroka i kupnjom prema popisu značajno štedi novac i smanjuje otpad. Smatra da je bacanje hrane okolišni, etički i financijski problem.

“Mi ćemo nestati kao narod”

Na primjeru planova za izgradnju velikih peradarnika, Piršić je postavio pitanje kome takvi projekti koriste. Smatra da se razvoj ne smije temeljiti na megaprojektima koji zanemaruju male proizvođače, nego na očuvanju prostora i domaće poljoprivrede.

“Svaka država ima mafiju. U Hrvatskoj mafija ima državu. Ključno pitanje je: kome to treba? Za koga je ova Hrvatska stvorena? Je li za obične male ljude s OPG-ovima ili za velike igrače s megaprojektima koji će je zbrisati? Hrvatska nestaje. Pretvara se u geografski pojam. Naša poljoprivreda je uništena, iako su milijarde uložene u nju. Sad će uništiti i Dalmaciju i Jadran otimanjem prostora i mega resortima. I mi ćemo nestati kao narod. Demografski smo ionako slomljeni”, izjavio je.

Na kraju, na pitanje ima li nade za Hrvatsku, Piršić je povukao paralelu s povijesnim razdobljima nacionalnog buđenja. “Mi građani Hrvatske budimo se svakih 100 godina. Za prosvjed u Gospiću okupili smo se na trgu gdje je spomenik Banu Jelačiću. Dakle, hrvatski preporod je napravio nešto dobro. Sto godina nakon toga bio je Stjepan Radić. Možda je došlo vrijeme da se ipak probudimo i shvatimo da poanta nije u nogometu, turskim sapunicama i Big Brotheru, nego u tome da naši unuci imaju ovo”, rekao je pokazujući na čašu vode.